Gotovo je nemoguće napisati tekst o „Krugovima" a da se ne ubaci makar poneki spoiler, no s obzirom da je film napravljen prema istinitom događaju pitanje je može li ovdje uopće biti riječi o spoileru. Temelj za film istiniti je događaj iz ratne 1993. godine u Trebinju, kada je vojnik Republike Srpske Srđan Aleksić odlučio pomoći poznaniku Muslimanu kojeg su napala trojica srpskih vojnika, no samo je navukao gnjev svojih drugova te postao žrtvom batinjanja do smrti.

Film Srđana Golubovića, inače s uspjehom prikazan i na festivalu u Sundanceu, počinje opisanim tragičnim događajem iz 1993., tek je ime glavnog lika promijenjeno u Marko (Vuk Kostić), no scena se prekida u trenutku kada Marko uspijeva odvratiti svoje sudrugove od batinjanja Harisa (Leon Lučev), prodavača u trafici. Tko ne zna što se u stvarnosti dalje dogodilo, morat će biti malo strpljiv i tek posredno iz sudbina protagonista ovog strašnog događaja, Markova oca, najboljeg prijatelja, djevojke i Harisa, prebačenih 12 godina u budućnost, zaključiti o prošlosti, koja će nam se zatim, u završnoj sceni vratiti, u punoj brutalnosti.

Film impresivnom sigurnošću slaže intrigantnu i potresnu slagalicu satkanih od ljudskih sudbina, a da pri tome gledatelj nema dojam da je riječ o scenaristčkoj konstrukciji. Golubović se dokazuje kao sjajan pripovjedač te ima strašan senzibilitet za oblikovanje likova što pruža velike mogućnosti glumcima: odlični su svi, no ipak je dominantan Aleksandar Berček kojeg dugo nismo imali prilike gledati. Izvrsni su i Leon Lučev i Nebojša Glogovac te nama ipak nešto slabije poznati Hristina Popović i Nikola Rakočević. U jakoj ovogodišnjoj konkurenciji zemalja bivše Jugoslavije („Epizoda u životu berača željeza" i „Obrana i zaštita") „Krugovi" su ipak za korak ispred ostalih.

Cijeli tekst o filmu „Krugovi" pročitajte na portalu Nemilosrdni gadovi.