Kronična iscrpljenost donedavno se izjednačavala s burn-out sindromom i posljedicama depresije. Međutim, u međuvremenu je postalo jasno da se radi o zasebnoj bolesti s ozbiljnim tjelesnim i psihičkim posljedicama. Radi se o bolesti zbog koje pacijenti više nemaju snage ni za što te u naprednom stadiju jedva izlaze iz kreveta.

Glavni simptom je gotovo paralizirajuća mentalna i fizička iscrpljenost koja se javlja u kombinaciji s drugim specifičnim problemima poput umora, osjećaja slabosti, glavobolje, grlobolje, bolova u mišićima i zglobovima, problema s pamćenjem i koncentracijom i nesanicom. Simptomi se dodatno pogoršavaju nakon napornih aktivnosti.

Zbog teškog fizičkog stanja u kojem su se našli, pacijenti počinju klonuti duhom te padaju u očaj i duga depresivna razdoblja.

Kroničnu iscrpljenost nije lako dijagnosticirati jer na nju upućuju brojni simptomi koji su karakteristični i za neke druge bolesti. No, pretpostavlja se da u razvijenim zemljama od te bolesti pati svaka 300. osoba.  

Kako pomoći oboljelima?

Liječnici iz Engleske proveli su istraživanje na uzorku od 641 pacijenta kako bi testirali različite vrste terapija, piše stručni časopis "The Lancet". Pacijenti su podijeljeni u četiri skupine, a svaka skupina je bila podvrgnuta drugačijoj metodi liječenja. Svi sudionici su pritom povremeno dobivali lijekove protiv nesanice i depresije.

Skupina 1: Liječenje isključivo lijekovima
Skupina 2: Kognitivna terapija ponašanja
Skupina 3: Program tjelovježbe s postupnim pojačavanjem intenziteta
Skupina 4: Terapija korištenja preostale energije na smislen način

Prvi rezultati prikupljeni su nakon godinu dana provođenja terapije. Najveći napredak zabilježen je kod pacijenata (60%) iz skupina koje su liječene kognitivnom terapijom ponašanja i tjelovježbom. Preostale dvije metode nisu dale značajnije rezultate, pri čemu se najneučinkovitijom pokazala metoda liječenja isključivo lijekovima.