Stručnjaci ovog instituta izračunali su da je 1960. godine prosječna zarada po satu iznosila (preračunato) 1,27 eura, dok je 2009. satnica prosječnog zaposlenog bila čak 14,05 eura, odnosno oko 11 puta više.

Cijene su se pak u tom razdoblju samo učetverostručile, navedeno je u istraživanju kolnskog instituta. Zato su svi proizvodi koji se koriste u svakodnevnom životu, kada se promatra odnos razvoja cijena i razvoja primanja, višestruko pojeftinili.

Tako je 1960. godine prosječni zaposleni Nijemac morao raditi dva tjedna za jedan crno-bijeli televizor, sada jednostavni televizor u boji "zaradi" za samo dan i po rada.

U ovom slučaju je pad cijena doduše povezan i s usavršavanjem tehnologije. Ali, nacionalni napitak Nijemaca, pivo, čija se proizvodnja proteklih desetljeća nije bitno mijenjala, također je znatno jeftiniji - za bocu od 0,5 litara piva se 1960. godine radilo 15, a danas samo tri minute.

Za 250 grama putra se prije pet desetljeća radilo 39, sada samo četiri minute. Za stroj za pranje rublja je 1960. bilo potrebno raditi 224,5 sati, danas samo 32 sati, za pola kilograma kave nekada 3,5 sati, sada samo 19 minuta.

Slično je i sa obućom i odjećom. Ženske cipele s visokom potpeticom su doduše 1960. (preračunato) koštale 18,5 eura, sada u prosjeku 77,5 eura. Međutim, nekada se za njih radilo 14,5, sada samo 5,5 sati.

No, u istraživanju se navodi i nekoliko izuzetaka. Tako se za kilogram bakalara 1960. radilo 56 minuta. Danas, kada ova riblja vrsta na popisu ugroženih, njegova cijena je ista kao i 66 minuta rada prosječnog zaposlenog Nijemca.

Promjena nije bilo kada je riječ o cijeni dnevnih novina - za jednomjesečnu pretplatu se prije pet desetljeća, kao i danas radilo jedan sat i 41 minutu.

Iako se i njemački građani često žale na poskupljenja, Institut njemačke privrede (IW) u Kolnu objavio je istraživanje koje pokazuje da se kupovna moć prosječnog zaposlenog Nijemca u posljednjih pet desetljeća učetverostručila.