Prema posljednjim relevantnim podacima Eurostata, nešto više od polovice hrvatskog stanovništva (51,2 posto) nosi pomagala za korekciju vida. To je znatno niži udio od prosjeka Europske unije s vrlo velikom razlikom u odnosu na zemlje Zapadne i Sjeverne Europe, a ne znači nužno da hrvatski građani imaju bolji vid od ostatka kontinenta; štoviše, zaključak može biti sasvim suprotan.

Na vrhu europske ljestvice u nošenju pomagala za korekciju vida trenutno se nalaze Francuska (69,3%), Nizozemska (68,5%) i Njemačka (68,3%), a slična razina zabilježena je u Finskoj, UK, Austriji i Švedskoj.

Izostanak navike odlaska kod oftalmologa

Hrvatska se, s druge strane, nalazi u donjoj trećini europske ljestvice, tik uz Cipar (51,1%) i Mađarsku (50%), dok na samom dnu stoje Latvija, Turska i Rumunjska. Zanimljivo, podaci istodobno govore da su u južnoj i istočnoj Europi problemi s vidom češći nego u sjevernoj i zapadnoj.

Ukratko, to sugerira da istočne i južne zemlje kontinenta, u koje se prilikom istraživanja često smješta i Hrvatska, u praksi imaju više problema s vidom, premda manje nose pomagala za njegovu korekciju. Razloga za takvo što je mnogo, objašnjavaju iz optike Vitrum, koja više od 30 godina pruža profesionalne optičarske i optometrijske usluge.

"Što se tiče razlike između Hrvatske i zapadnoeuropskih zemalja, iz našeg iskustva ne bismo izdvojili samo jedan razlog", ističe optika Vitrum. "Ono što primjećujemo u svakodnevnom radu jest da ljudi često odgađaju kontrolu vida dok ne primijete izraženije poteškoće, odnosno pregled vida još uvijek ne doživljavaju kao nešto što je potrebno redovito kontrolirati ako dobro vide u svakodnevnim situacijama."

Stoga je moguće pretpostaviti da prosječni Hrvat na očne preglede dolazi tek kada primijeti konkretne probleme s vidom, te da se toliko ne razmišlja o samoj prevenciji. Naravno, osim navika, u jednadžbu ulaze i drugi kriteriji poput dostupnosti i ekonomskih faktora.

"Sve više ljudi dolazi zbog specifičnih potreba povezanih s načinom života, kao što je dugotrajni rad na računalu, vožnjom, sport ili promjene vida povezan s dobi", dodaju iz optike Vitrum. "Smatramo da na učestalost pregleda i odabir korekcije mogu utjecati i ekonomske mogućnosti, ali i razina osviještenosti o važnosti kvalitetnog vida. U tom smislu, vjerujemo da razlika nije samo pitanje dostupnosti ili cijene, već kombinacija navika, osviještenosti i životnog standarda."

Među odlascima na preglede, najviše pacijenata ima 65+ godina

Statistika ide u prilog navedenim tezama; prema rezultatima istraživanja iz 2023. godine sa sveučilišta VERN, tek 15% ispitanika istaknulo je kako na oftalmološki pregled odlazi jednom godišnje, njih 44% tvrdilo je da odlazi svakih nekoliko godina, a 41% samo iznimno, ako zbog nečega mora.

Ako se poslužimo službenim podacima HZJZ-a, dobivamo sličnu distribuciju; 2024. godine u Hrvatskoj je bilo obavljeno 863.335 oftalmoloških pregleda u stalnim i povremenim specijalističkim ordinacijama s ugovorom s HZZO-om.

Izračun kazuje da je to otprilike 223 pregleda na 1.000 stanovnika godišnje. Kada bi osobe koje koriste oftalmološke usluge u prosjeku imale 1,3-1,5 pregleda godišnje, doista bismo dobili ilustrativnu procjenu od približno 15-17 % ukupnog stanovništva Hrvatske koje tijekom godine koristi oftalmološke usluge. Međutim, riječ je samo o procjeni, budući da HZJZ ne evidentira broj jedinstvenih pacijenata, već broj obavljenih pregleda.

Pogled na dobnu strukturu daje još zanimljiviji nalaz; u 2024. godini gotovo 48 % svih pregleda otpalo je na osobe starije od 65 godina, što sugerira da je učestalost korištenja oftalmoloških usluga među starijom populacijom znatno veća. Posljedično, prosječan broj pregleda po osobi među korisnicima usluga mogao bi biti i viši od pretpostavljenih 1,3-1,5 pregleda godišnje.

Podaci stoga upućuju na zaključak da dio populacije nema razvijenu naviku redovitih oftalmoloških pregleda, unatoč preporukama da se očni pregledi kod zdravih osoba obavljaju svake jedne do dvije godine:

"Što se tiče učestalosti pregleda, preporuka ovisi o dobi, postojećoj dioptriji i općem stanju vida", objašnjavaju iz navedene optike. "Kod odraslih osoba bez izraženih problema kontrolu vida dobro je napraviti barem svake dvije godine, dok se kod djece, osoba koje već nose korekciju te kod pojave bilo kakvih promjena ili smetnji preporučuju češće kontrole. Posebnu pažnju treba posvetiti djeci jer se vid u razvoju može značajno mijenjati, a pravovremeno otkrivanje i praćenje određenih problema može biti vrlo važno.

Razlika između Hrvatske i zapadne Europe, čini se, manje je pitanje dostupnosti, a više pitanje navike. Redovita kontrola vida svake dvije godine jednostavan je korak koji tu razliku svakako može smanjiti, jedan pregled po jedan.