Virusi koji su našli put od životinjskog svijeta do čovjeka uzrok su brojnim izvorima zaraza, od ebole do Zika virusa, a u tom se rangu vrlo nalazi i koronavirus koji je prvotno zabilježen kod šišmiša, prenosi IFLScience. 

Česta interakcija povećava rizik

I ranije su virusi prelazili sa životinja na čovjeka i to nas čeka i budućnosti, ali još uvijek nije u potpunosti sigurno koju ulogu u tome ima geografsko porijeklo izbijanja zaraza. 

Kada bi znali specifična područja u kojima dolazi do njih, bilo bi nam lakše utvrditi koji faktori utječu na viruse da prijeđu s jedne vrste na drugu, ali to je ponekad teško jer se ljudi konstantno razmještaju na širokim udaljenostima.

Takvi virusi uglavnom se pojavljuju ondje gdje se ljudi i životinje koje prenose virus najčešće susreću. Konstantna interakcija između ljudi, tih životinja ili insekata te okoliša u kojemu virus kruži povećava šansu da će se zaraza prijeći na ljude.    

Ipak, smatra se da su ti slučajevi rijetki i da se vjerojatno događaju tijekom specifičnih okolnosti koje najčešće ne možemo predvidjeti. Tek povremeno se dogodi da se virus umnoži i tako dođe do novog domaćina ili da se prenese na kukca koji potom postane prijenosnik virusa. 

Epidemija ne bira mjesto

Iako se to događa diljem svijeta, postoji uvriježeno mišljenje da se u nekim područjima to događa puno češće. Vodimo se primjerima poput izbijanja epidemije SARS-a u Aziji ili ebole u Africi, ali postoje i virusi koji su se prvotno pojavili u drugim krajevima, pa čak i u Europi. 

Treba imati na umu i da su neki virusi u pojedinim krajevima endemski pa ljudi koji u njima žive ne pokazuju uvijek simptome infekcije već se zaraza vidi tek kada virus prijeđe u nepoznatu populaciju i kada ima dovoljno slučajeva da ga se može identificirati.

Nije jednostavno precizirati gdje bi mogla izbiti iduća epidemija, ali možemo promatrati životinje i okoliš u kojem se pojedini virusi umnožavaju, ali se ne prenose na ljude. 

Saznanje da neki virusi već postoje u životinjskom svijetu omogućilo bi nam da razumijemo potencijalne rizike u različitim dijelovima svijeta i da uočimo faktore koji bi mogli utjecati na to da neki virusi prelaze na ljude. 

Šišmiši su česti prijenosnici 

Primjerice, saznanja o SARS-CoV-2 potječu od prijašnjih istraživanja koronavirusa vezana uz transmisijski ciklus kod šišmiša u Kini što je pomoglo identificirati te životinje kao vjerojatan izvor zaraze. 

Moguće je da je prilagodba koronavirusa na šišmiša bila povod tomu da oni prijeđu na neke druge sisavce i u konačnici na ljude. Jedan od faktora mogla bi biti i fiziologija šišmiša koja ih čini idealnim prenosiocima virusa.  

Istraživanja koja će povezati viruse prisutne kod šišmiša i drugih životinja tek su u začetku, a zanimljivo je i da je studija koja je ustvrdila vezu između porijekla SARS-CoV-2 sa šišmišima u Kini nedavno zaustavljena, što je upravo suprotno od onoga što bismo trebali činiti ako želimo naći potencijalne nove epidemije.