Voće je puno vitamina, vode, vlakana i hranjivih tvari, a priče oko toga kako ga zapravo treba konzumirati pune su nedosljednosti i razlika. Recimo, postoji teorija da bi ga trebalo jesti na prazan želudac, jer ako ga jedete s drugom hranom, fermentira u želucu.

Po toj logici, šećer iz voća započinje proces fermentacije druge hrane, što uzrokuje probleme s probavom i plinove. 

No, stručnjaci se ne slažu s tom teorijom, objašnjavajući da bi se taj proces odigrao u slučaju kad u želucu ne bi bilo kiseline. Ovako, pošto u želučanoj kiselini postoji velika koncentracija klorovodične kiseline, ona ubija bakterije koje se hrane šećerom prije nego što stignu prijeći na drugu hranu i razmnožiti se.

Zapravo, jedan od glavnih zadataka želuca je sterilizacija hrane pomoću kiseline, tako da bojazni od fermentacije u želucu nema.

Jednako tako, tvrdi se da tijelo teže probavlja ugljikohidrate iz voća kad se kombinira s drugom hranom, što također nije istina. 

Tijelo putem gušterače izlučuje enzime potrebne za probavu ugljikohidrata, bjelančevina i masnoća, što su građevni elementi svake hrane, stoga nema problema s probavljanjem bilo čega.

Što se tiče plinova, oni se ne razvijaju u želucu nego u crijevima, a hrani je potrebno šest do deset sati da dođe u crijeva nakon što je pojedemo.

Sve u svemu, jedite voće kad god poželite i u količinama koje vam odgovaraju, glavno je da ga jedete, sve ostalo su bajke.