Strah je dobar kome ga je bog dao, jedna je od starih izreka koja zapravo znači da je ponekad dobro bojati se nečega, jer će vam to omogućiti pravilnije i kvalitetnije prepoznavanje opasnosti u kojoj ste se našli.

No, ponekad strahovi postanu previše snažni i prerastaju u fobiju - recimo, logično je biti uznemiren ako ste ostavili kod kuće mobilni telefon, a treba vam za posao, no kad vas u takvoj situaciji lovi panika - imate fobiju, preciznije nomofobiju.

Nomofobija je jedna od više od 250 poznatih fobija, vrsta tjeskobe koje su najčešće rezultat nekog osobnog dramatičnog iskustva, objašnjava profesor psihologije Juergen Margraf. Taj dramatičan događaj pohranjen je u mozgu i neki okidači mogu izazvati i tjelesnu reakciju.

Bez obzira je li riječ o gelotofobiji, strahu od ismijavanja, ili oneirogmofobiji, strahu od "mokrih snova", osoba koja pati od fobija to teško podnosi, a može se i razboljeti. Fobija se klasificira kao bolest nakon što se ispuni nekoliko kriterija, kaže Margraf.

Primjerice, kada strah dosegne nepodnošljivu ili jedva podnošljivu razinu ili kada fobija ograničava kvalitetu života. U tom slučaju osoba bi trebala potražiti pomoć psihoterapeuta. "Fobije se često liječe kognitivno-bihevioralnom terapijom", kaže Peter Falkai, ravnatelj sveučilišne klinike za psihijatriju i psihoterapiju Ludwiga Maximilijana.

Terapeut će s pacijentom pokušati kreirati situaciju koja izaziva tjeskobu i zatim je analizirati i pokazati moguća rješenja. Terapija se obično kombinira s odgovarajućom količinom antidepresiva, a vrsta fobije utječe na izbor terapije. Neki ljudi fobiju uspiju prevladati sami, ali ako samoterapija ne da rezultate, rad s iskusnim terapeutom najbolji je način da ovaj psihički poremećaj postane kroničan.