Jedan zub može nedostajati zbog karijesa, uznapredovale bolesti zubnog mesa, ozljede ili neuspjelog ranijeg liječenja. Ako se nalazi u stražnjem dijelu čeljusti i nije vidljiv pri osmijehu, lako je zaključiti da se s njegovom nadoknadom može pričekati. Upravo je to jedna od najčešćih zabluda: svaki zub sudjeluje u raspodjeli sila tijekom žvakanja, održavanju pravilnog zagriza i stabilnosti cijelog zubnog niza.

Kada zub nestane, okolni zubi više nemaju isti oslonac. S vremenom se mogu nagnuti prema praznom prostoru, a zub iz suprotne čeljusti može se postupno pomaknuti jer više nema prirodan kontakt. Te promjene ne događaju se jednako brzo kod svih ljudi, ali mogu otežati kasniju nadoknadu i pretvoriti početno jednostavniji problem u složeniji terapijski zahvat.

Praznina koja se ne vidi ipak mijenja način žvakanja

Mnogi se ljudi nesvjesno prilagode nedostatku zuba tako da hranu počnu žvakati pretežno na drugoj strani. U početku to ne mora stvarati izražene smetnje, no dugotrajno neravnomjerno opterećenje može povećati opterećenje preostalih zuba i mišića za žvakanje. Kod nedostatka više zuba izbor hrane često postaje uži: izbjegavaju se tvrđe namirnice, hrana se reže na sve manje komade, a obrok više nije jednako opušten dio dana.

Nedostatak zuba ima i društvenu dimenziju. Osobe kojima nedostaje prednji zub nerijetko skrivaju osmijeh, izbjegavaju fotografiranje ili stavljaju ruku preko usta dok govore. Svjetska zdravstvena organizacija potpuni gubitak zuba opisuje kao stanje koje može biti funkcionalno ograničavajuće, psihološki traumatično i društveno štetno. Zbog toga nadoknada zuba nije pitanje taštine, nego kvalitete svakodnevice.

Što se događa s kosti nakon gubitka zuba?

Korijen prirodnog zuba prenosi opterećenje žvakanja na čeljusnu kost. Nakon vađenja zuba tog podražaja više nema pa se kost u području praznine počinje smanjivati. Najbrže i naveće promjene se dešavaju u prvim mjesecima. Na opseg i brzinu promjena utječe i opće zdravlje, stanje zubnog mesa, mjesto izgubljenog zuba, pušenju …

To ne znači da implantat nakon duljeg razdoblja bezubosti nije moguće ugraditi. Zato je prije terapije potrebno precizno procijeniti količinu i kvalitetu kosti. To se radi pomoću 3D rendgenske snimke. U pojedinim slučajevima implantat se može ugraditi bez dodatnih postupaka, dok je kod drugih potrebna nadogradnja kosti ili drukčiji terapijski plan. Zbog toga se odluka ne donosi prema fotografiji, cijeni s interneta ili iskustvu druge osobe, nego na temelju kliničkog pregleda i radiološke dijagnostike.

Most ili implantat – kako odabrati pravo rješenje?

Kada nedostaje jedan zub, dva najčešća fiksna rješenja su zubni most i implantat. Obje mogućnosti mogu vratiti funkciju žvakanja i prirodan izgled osmijeha, ali se razlikuju prema načinu ugradnje, trajanju terapije i utjecaju na susjedne zube.

Zubni most oslanja se na zube koji se nalaze s obje strane praznog prostora. Kako bi mogli nositi most, susjedne zube potrebno je izbrusiti i prekriti krunicama. Takvo rješenje može imati smisla ako su ti zubi već znatno oštećeni, imaju velike ispune ili im je ionako potrebna protetska zaštita. Ako su susjedni zubi potpuno zdravi, njihovo brušenje predstavlja važan nedostatak koji treba uzeti u obzir.

Zubni Implantat nadomješta korijen izgubljenog zuba i služi kao samostalan nosač nove krunice. Njegova je prednost što se susjedni zubi ne moraju brusiti, ali su za terapiju potrebni odgovarajuća količina i kvaliteta čeljusne kosti te vrijeme potrebno za cijeljenje.

Ne postoji jedno rješenje koje je najbolje za svakog pacijenta. Odluka između mosta i implantata donosi se nakon pregleda zuba i zubnog mesa, analize snimki te procjene stanja susjednih zuba i čeljusne kosti. Cilj nije samo zatvoriti prazninu, nego odabrati rješenje koje će dugoročno očuvati funkciju i zdravlje cijelog zubnog niza.

Prvi pregled daje odgovor koji internetska pretraga ne može

Najvažniji korak nije unaprijed odabrati zahvat, nego otkriti zašto je zub izgubljen i u kakvom su stanju preostali zubi, zubno meso i kost. Ako je uzrok parodontna bolest, najprije je potrebno stabilizirati upalu. Ako postoje zubi koji se još mogu sačuvati, plan terapije treba ih uključiti. Tek nakon dijagnostike moguće je usporediti rješenja, trajanje postupka, održavanje i ukupne troškove.

Upravo zato stomatološka ordinacija Smile Studio iz Rijeke terapiju ne započinje obećanjem, nego pregledom i jasnim planom. U Smile Studiu procjena uključuje razgovor s pacijentom, pregled u ustima, analizu snimki i prijedlog terapije prilagođen stvarnoj situaciji.

Gubitak zuba nije razlog za nelagodu, ali jest signal da vrijedi reagirati. Što se stanje ranije procijeni, to je lakše sačuvati preostale zube, spriječiti neželjena pomicanja i odabrati rješenje koje će vratiti sigurnost pri žvakanju, govoru i osmijehu. Ponekad će to biti implantat, ponekad most, a ponekad drukčija kombinacija – no najbolji rezultat počinje pravodobnom odlukom da se praznina više ne ignorira.