U četvrtak, 3. srpnja, navršilo se trideset i osam godina od smrti Jima Morrisona pjesnika i pjevača koji je vjerovao da su u njemu duše indijanaca poginulih u prometnoj nesreći u pustinji u Novom Meksiku. Te stradale Indijance Morrison je iz automobila vidio kao dijete i ta ga opsesija nije napustila do njegove vlastite smrti u Parizu gdje je pronađen u kupaonici stana na adresi 17 Rue Beautrellis.

Morrisonu su mrtvi Indijanci zamijenili i roditelje kojih se odrekao. Bit će da je prije svega pobjegao od oca, mornaričkog admirala koji je vojničku stegu primjenjivao i u obitelji. Jedno vrijeme živio je kod djeda i bake na Floridi, da bi u siječnju 1964. otišao studirati kinematografiju u južnu Kaliforniju. Kalifornija je za Morrisona bila prosvjećenje i sudbina: tamo je na nekoj od plaža upoznao klavijaturista Raya Manzareka s kojim osniva Doorse. Na bubnjevima im se pridružuje John Densmore, a na njegov nagovor mjesto gitarista dobiva Robbie Krieger.

Nakon što je 1966. završio studij Morrison je počeo voditi život koji mu je sa tijela otopio svaki suvišni gram i učinio ga savršenim za onu svima poznatu fotografiju na kojoj je mladi pjesnik koščate ruke rastegnuo kao da ga pribijaju na križ. Pod utjecajem Rimbauda i Blakea, Morisson se potpuno izbacivao iz stvarnosti, ali ne meditacijama već velikim količinama LSD-a.

Manzarek: ‘Morrison je odglumio smrt’Klavijaturist Ray Manzarek prvi je iznio teoriju koja je zagolicala maštu mnogih sljedbenika, a glasila je da je Jim odglumio smrt kako bi se anonimno mogao posvetiti književnosti. To je naravno pokrenulo lavinu raznoraznih ‘vidjelica’. Misteriju oko smrti pridonio je i tajni pokop Morrisonovih posmrtnih ostataka na pariškom groblju Pere Lachaise, uz grobove Victora Hugoa i Chopina. 

Takav divlji, mršavi mladić svakako nije mogao ostati neprimijećen od suprotnog spola: cure su mahnitale za njim. Ali on se ipak ponajviše vezao uz Pamelu Susan, svoju dugogodišnju ljubav kojoj je posvetio knjigu poezije ‘Divljina’.  To nikako ne znači da je njihova veza bila skladna i idilična, štoviše češće je otklizavala na rub ludila i izopačenosti. Prakticirali su tzv. slobodnu vezu obilježenu teškim svađama, agresijom, brojnim razlazima i pomirenjima.

Dok ga još nisu potpuno izjeli alkohol i droga, Morrison je spavao s brojnim obožavateljicama, a uspio se i neregularno oženiti s kritičarkom i književnicom Patriciom Kennealy. Svadba je bila upriličena prema keltskom obredu koji uključuje noževe i krv. Navodno je slomio srce i u ljubavi ionako uvijek nesretnoj Janis Joplin. Ako ništa, s tom ga je pjevačicom zasigurno povezivala ljubav prema čaši. Zakačilo ga je i dvadesetak tužbi za očinstvo.

Tužen je i za pokazivanje penisa publici na jednom od onih mnogobrojnih koncerata koji su mu uslijed droge i alkohola izmicali kontroli. Svih tih sudskih zavrzlama riješila ga je smrt u pariškom stanu, gdje ga je Pamela prema vlastitoj izjavi našla mrtvog u kadi.

Ali ni u smrti ga nisu pustili na miru. Ray Manzarek je prvi iznio teoriju koja je zagolicala maštu mnogih sljedbenika, a glasila je da je Jim odglumio smrt kako bi se anonimno mogao posvetiti književnosti. To je naravno pokrenulo lavinu raznoraznih ‘vidjelica’.

Viđali su ga živog svuda po svijetu. Misteriju oko smrti pridonio je i tajni pokop Morrisonovih posmrtnih ostataka na pariškom groblju Pere Lachaise, uz grobove Victora Hugoa i Chopina. Nakon 20 godina progovorio je i Jimov prijatelj, fotograf Alen Roney koji je organizirao tajni pokop na kojemu je bilo samo petero ljudi. Roney tvrdi da je Morrison umro od prekomjerne doze heroina i da je posljednja tri dana proveo ‘fiksajući’ se s Pamelom.

Popijmo koju čašicu za Morissonovu dušu, kad već ne možemo sa cvijećem i bocom odšetati do njegovog groba.