Prošli je tjedan space shuttle Atlantis sletio u Svemirski centar Kennedy nakon 10 dana boravka u orbiti. Po završetku misije, Atlantis će se umiroviti, te završiti u muzeju zajedno s dva preostala shuttlea, Discoveryjem i Endeavourom. Nakon toga, po prvi put od 1961., SAD neće imati načina slanja ljudi u svemir, osim unajmljivanja ruskih ili možda novih kineskih raketa.

Ranije ove godine, Obama je najavio vjerojatno otkazivanje programa ˝Constellation˝, grandiozne vizije začete od strane bivšeg predsjednika Busha kako bi se Amerika ponovo vratila na Mjesec do 2020., nakon čega bi uslijedilo osvajanje Marsa. Neće biti novih letjelica, planova za razvoj novih svemirskih tehnologija, te misija na asteroide ili Marsove satelite, a nema ni jasnog plana istraživanja svemira, bar od strane Amera.

Gdje nas to vodi? Daleko od dana ˝ponosa i slave˝ iz 1960-tih. Bili su to hrabri i ambiciozni planovi. Slijetanje na Mjesec do 1970., postignuto. Baza na Mjesecu do 1975., lagano ostvarivo. Mars do 1985., kolonije početkom 21. stoljeća, a do 2050. svemirski letovi trebali bi biti učestali i pristupačni kao i letovi avionom. Ipak, ništa osim navedenog, osim osvajanja Mjeseca nije se dogodilo.

Zašto se to događa? Obično se navode ogromni troškovi svemirskih putovanja, no to nije pravi razlog. Svemir je zapravo prilično jeftin u odnosu na neke druge stvari. Amerikanci godišnje troše na video igre mnogo više nego što bi koštala misija na Mars. U usporedbi s bilijunskim budžetom vojne industrije glavne svjetske velesile, program istraživanja svemira košta kao kikiriki.

Pravi razlog je kompleksan, više psihološki nego ekonomski orijentiran. Svemir je nejasan koncept za mnoge ljude. Ovo beskonačno mračno prostranstvo trebalo bi biti humanizirano, a to znači ciljeve, osobe, priče. Koliko mnogo ljudi, pa čak i Amerikanaca, može navesti ime makar jednog astronauta iz Atlantisa? No svi su čuli za Neila Armstronga i Gagarina. Koliko mnogo ljudi zna reći što je točno Shuttle program postigao? No hodanje po Mjesecu ima smisla za sve.

NASA nije učinila ništa posebno u smislu istraživanja svemira u posljednjih 38 godina, no postigla je jedan, možda neželjeni, rezultat - učinilaga je dosadnim. Nema ciljeva, drame, priča, osoba. Shuttle program postoji kako bi opskrbljivao ISS, bilijunsku svemirsku stanicu koja ne radi zapravo ništa zanimljivo.

Možda Obama čini uslugu ˝svemirskoj zajednici˝. Otkazujući program ˝Constellation˝, prisilo je NASA-u (i njezine bratske agencije u Rusiji i Europi) da razmisle i uvide što doista znači istraživanje svemira.