U ponedjeljak 10. 3. 2014. u 19 sati otvara se nova izložba akademskog kipara Marina Marinića. Nakon fantastične izložbe u Hrvatskom društvu likovnih umjetnika (Džamija) prošle godine, zagrebački će ljubitelji umjetnosti imati priliku vidjeti nove radove jednog od naših najboljih kipara, ovaj put u izložbenom prostoru Škole primjenjene umjetnosti u kojoj je autor počeo svoje umjetničko školovanje.

Evo što o Marinu Mariniću piše Dr. sc. Enes Quien.

Marin Marinić jedan je od najistaknutijih i najboljih hrvatskih kipara svoje generacije.  On je kiparski Andersen.  Njegove ovdje izložene bajkovite skulpture predstavljaju, kroz alegorijske figure raznih fatalnih žena, metaforički i simbolički doprinos filozofijskom, sociološkom i psihološkom diskursu.  Nakon kipova monumentalnih dimenzija i karaktera iz ciklusa Mi Hrvati, njegove nove skulpture stišane su na komorne dimenzije.  No, u ekspresiji i ti kipovi malih dimenzija i dalje su monumentalnog karaktera.  

Posljednjih se nekoliko godina skulpturom bavi ne bi li razgovijetno pričao priče koje ga osobno okupiraju, a radi se o analizi mentaliteta.  Kipovima priča priče o stvarima koje ga u hrvatskom i općeljudskom mentalitetu smetaju te reagira na mentalne devijacije.  Odavno je prestao biti istraživač kiparskih oblika, svojevrsni larpurlartist čiste kiparske forme, jer je to apsolvirao i krenuo dalje.  Iskustvo i znanje Marinićevo, kipara srednje generacije, na vrhuncu stvaralačke i životne moći, dopušta mu da se skulpturom bavi kao određenom formom politički angažirane umjetnosti.  Marinić kiparskom formom opisuje svijet kako ga vidi.  Kiparske forme postaju mu ubojito oružje za komentar, polemiku, diskusiju, kritiku i formiranje vrlo konkretnih narativa svojih kiparskih djela i ciklusa.  Realistička forma njegovih dojmljivih skulptura priča kritički angažiranu priču o problemima vremena u kojemu živimo.