Ono što ribari već godinama doživljavaju kao problem jer im meduze i rebraši često pune mreže i otežavaju rad, znanstvenice i znanstvenici Centra za istraživanje mora Instituta Ruđer Bošković u Rovinju, danas promatraju u potpuno novom svjetlu - kao potencijalni izvor održivog gnojiva.

U sklopu projekta NutriGel, istraživački tim razvija inovativno gnojivo iz biomase ovih morskih organizama, otvarajući pitanje može li ono što danas predstavlja izazov u moru postati dio rješenja za budućnost održive poljoprivrede.

Potvrđen koncept u kontroliranim uvjetima

Rast globalne populacije i sve veća potreba za sigurnom opskrbom hranom pred poljoprivredu postavljaju jedno od ključnih pitanja današnjice: kako proizvoditi više hrane, a istodobno smanjiti pritisak na okoliš. 

Gnojiva su u tom procesu nezaobilazna jer biljkama osiguravaju potrebne hranjive tvari. No, konvencionalna proizvodnja gnojiva oslanja se i na neobnovljive izvore.

Fosfor se, primjerice, uglavnom dobiva iz fosfatnih stijena, ograničenog prirodnog resursa. Zato se sve više traže novi, održivi, nesintetski i nefosilni izvori hranjiva koji mogu smanjiti utjecaj poljoprivrede na okoliš i doprinijeti kružnom gospodarstvu.

„Za sada smo bili uspješni. Potvrdili smo da se dušik i fosfor mogu taložiti u kontroliranim uvjetima u labolatoriju te da se može dobiti materijal bez neželjenih onečišćenja u talogu. To je važan korak jer želimo pokazati da se iz biomase može dobiti kvalitetan i siguran proizvod", objašnjava dr. sc. Tjaša Kogovšek, voditeljica projekta NutriGel iz Centra za istraživanje mora IRB-a u Rovinju.

Što slijedi?

NutriGel je projekt dokazivanja inovativnog koncepta, što znači da je njegov cilj bio provjeriti znanstvenu i tehnološku izvedivost ideje. To je sitraživački tim potvrdio.  

Sljedeći korak bit će pronalazak partnera za nastavak istraživanja i razvoj procesa prema široj primjeni. Naime, istraživački tim želi ispitati može li se isti ili sličan proces primijeniti i na drugim vrstama biomase, odnosno drugim organskim supstratima koji bi mogli poslužiti kao izvor hranjiva.

Ova priča tako povezuje more i polje, ekologiju i poljoprivredu kroz ideju kružnog korištenja resursa, pa ono što je do jučer bio problem za ribarske mreže, danas se istražuje kao mogući resurs budućnosti.