Izvođače ovogodišnje Pop&Off kategorije nećete čuti svakog punog sata u eteru nacionalnih radio postaja, neće vas gledati s naslovnica revija na kioscima niti vas pretjerano gnjaviti u televizijskom prime timeu.

Ipak, ne toliko daleko od mainstreama, ali uz određenu distancu, Irena Žilić, Je Veux i Boris Štok rade modernu i uzbudljivu glazbu kakve se ne bi posramili ni najutjecajnije playliste na svijetu.

Glazbena nagrada Rock&Off s ponosom ih predstavlja na završnoj dodjeli u zagrebačkoj Tvornici kulture, 4. veljače.

Iskoristivši najbolje od retro pristupa 80-ih i modernih produkcijskih rješenja, Boris Štok na najboljem je putu da postane domaća verzija Bryana Ferryja - poseban glasovni premaz, pomicanje granica i zavodljivi gard u glazbenom su DNK zapisu obojice. Ovaj Riječanin radi po svojim uvjetima, što i kako želi, a novi album „Uvijek dio mene" postao je važan dio domaće glazbene produkcije 2020.

Ono što je Mate Rimac za auto industriju, to je Irena Žilić za domaću glazbu: predanost i talent kojeg su prepoznale face iz „lige prvaka" otvorivši joj vrata inozemnih klubova, medija i radijskih postaja. Da, britanska Morcheeba će obraditi njenu pjesmu „The Moon", to već znate, ali Irena ima još glazbenih aseva u rukavu. Hoće li upravo zahvaljujući njima obraniti lanjsku titulu najbolje domaće Pop&Off izvođačice?

Glazbena kritika nije štedjela na pohvalama albuma „I Glow" Je Veux, odnosno Željke Veverec, talentirane kantautorice i glazbenice koja je, zajedno s Tonijem Starešinićem, zaslužna i za zavodljivi zvuk benda Mangroove. U žanrovskom spektru na pola puta između Sade i Davida Bowieja, album predstavlja hrvatski pop kao pametnu, plesnu i poletnu glazbu. Je Veux će, sigurni smo, sjajiti i dalje...