Hedy Lamarr u svoje je vrijeme slovila kao najljepša žena svijeta i najviše je pamte kao sirenu s velikog ekrana koja je filmskom golotinjom tridesetih godina prošlog stoljeća skandalizirala onodobno ćudoredno društvo.

Glumica gavranski crne kose koja je umrla na prijelazu milenija u 86. godini u svojoj je autobiografiji napisala da svaka djevojka može biti glamurozna, "samo treba biti nepomična i izgledati glupo".

Ona je bila sve samo ne to. U novom dokumentarnom filmu o životu Hedy Lamarr otkriva se da se njezina ljepota zapravo ispriječila tome da dobije zasluženo priznanje kao oštroumna znanstvenica i inženjerka čije su inovacije pomogle revolucioniranju modernih komunikacija.

Iako su osnove njezina znanstvenog rada s desetljećima postale poznate, Lamarr nikada nije javno govorila o svome životu izvan filmske umjetnosti i o njemu bi se malo toga znalo da 2016. nisu isplivale dotad nepoznate snimke na kojima je ispričala dio svoje životne priče.

Kombinirajući te snimke sa sjećanjima njezine djece, drugih članova obitelji i bliskih prijatelja, producentica Susan Sarandon i redateljica Alexandra Dean snimile su dokumentarac "Bombshell: The Hedy Lamarr Story" koji slavnu glumicu razotkriva kao pionirku moderne komunikacijske tehnologije.

Ispred vremena

Hedy Lamarr, mlada austrijska emigrantica židovskog porijekla osmislila je tajni sustav komunikacija koji je trebao pomoći u borbi s nacistima, ali su je nadležni ignorirali i kazali joj da vojnike radije uveseljava svojom ljepotom. 

Bila je već u poodmakloj dobi kada su tehnološki stručnjaci shvatili da se njezin koncept danas koristi kao temelj za sigurne WiFi, GPS i Bluetooth veze.

Prije dvije godine je Fleming Meeks, novinar Forbesa, otkrio nekoliko tonskih zapisa iz telefonskog intervjua s Lamarr koje su mu omogućile rijedak uvid u njezine misli.

Rođena u Beču kao Hedwig Kiesler 1913., Lamarr je još kao djevojčica bila intuitivna, upijala je nove informacije i bila stalno zainteresirana za mehaniku.

Kao mlada je imala nekoliko manjih uloga u Europi, tada još pod pravim imenom i potom zapanjila svijet obnaživši se u češkom filmu "Ekstaza" sa Zvonimirom Rogozom kao glumačkim partnerom.

Papa Pio XI. osudio je film, Hitler ga zabranio, a scene u kojima je Lamarr naga izbrisane su iz većine europskih i američkih verzija.

Udala se zatim za bogatog proizvođača oružja Fritza Mandla i zabavljala njegova poslovna i politička društva, u kojima su bili i Mussolini i Hitler, ali joj je život trofejne supruge brzo dosadio i pobjegla je u Hollywood. 

Velike uloge nekako su je zaobišle, iako je čuveno odbila ulogu u "Casablanci" koju će potom prihvatiti Ingrid Bergman, i pretvorila se u tipsku glumicu fatalnih zavodnica.

Lamarr je 1941. patentirala koncept bežičnih komunikacija temeljen na izmjenama frekvencija, po kojem radijski odašiljač i prijemnik "skaču" s jedne frekvencije na drugu i time onemogućavaju presretanje signala.

Takav uređaj trebao je služiti radijski kontroliranim torpedima američke mornarice koji Nijemci ne bi mogli ometati.

Ideja je, međutim, bila toliko ispred svog vremena da američka mornarica nije prepoznala njezinu važnost i trebale su proći godine da se realizira.

Prelijepa za znanstvenicu

Danas su izmjene frekvencija temelj za brzu i sigurnu komunikaciju u špijunaži, vojsci, mobilnoj tehnologiji i na internetu. Lamarr od toga nikada nije zaradila niti lipe.

"U neko drugo vrijeme, ona bi vjerojatno bila znanstvenica. U ono doba, tu je opciju uništila njezina ljepota", kaže filmska povjesničarka Jeanine Basinger.

Njezina filmska karijera već je zgasnula kad ju je Cecil B. de Mille 1949. izabrao za najslavniju 'femme fatale' u povijesti u filmu "Samson i Dalila" (1949), što će biti najveći hit njezine karijere.

Govorilo se da je teško raditi s njom, pa je njezin novi filmski uspon prošao kako je i došao. Svi kasniji pokušaji da još jednom oživi karijeru nisu urodili plodom.

U međuvremenu je Lamarr sakupljala muževe, ukupno šestoricu, pa je do konca 1950-ih imala više razvoda nego velikih uloga.

Ali se posljednjih 35 godina nije udavala i, s godinama se sve više povlačila iz javnoga života, a na kraju se izolirala od sviju, uključujući i obitelj s kojom je komunicirala samo telefonski. Umrla je usamljena, od srčanog udara, prije 18 godina.

Potkraj života napokon je dobila zasluženo priznanje kao izumiteljica, ali je tek poslije smrti uvrštena u američku nacionalnu kuću slavnih izumitelja.

"Mislim da sam loša glumica. Čini mi se da više glumim u životu nego na ekranu", rekla je na nedavno otkrivenim snimkama.

Dokumentarac "Bombshell" prikazat će se premijerno u Americi u svibnju na PBS-u.