Dio svojih ideja akademski slikar Duško Šibl realizirao je u delikatnom ciklus u akrilu na srednjim i velikim formatima platna posvećenih jeseni, tami, kratkoći dana, slabljenju boja.

Naravno i ovdje je istaknuto gusto tkanje noći, mrkla tama pozornice na kojoj se odvija drama bljeska sa žutim, plavim, smeđim zelenim tragovima.

Tama se neprekidno presijeca raznobojnim pravcima koji lete na sve strane, nezadrživo, bez zaustavljanja, no mrklina noći ne uzmiče.

Jesen, doba koje naviješta najveću tamu, polako se i nezadrživo približava svima nama, trenutak po trenutak, dan po dan, noć po noć , dok mi sve češće pomišljamo na onu staru narodnu izreku, kako će dan biti duži nakon 21. prosinca, koliko pijetao otvori kljun i kako će sve nakon toga dana biti bolje jer sve je više svjetlosti, sve je duži dan.

Gusto tkanje noći nosi kao krunu na svojoj nevidljivoj glavi sve ove šarene, vižljaste, šaljive pravce, mrlje, točkice, trake, nanose boje, uživajuću tom kolopletu boja i čvrstoći crnila jedinstvene tame.

Fin i fragilan ciklus posvećen dolasku tame nadahnutog suvremenog hrvatskog likovnog umjetnika, akademskog slikara Duška Šibla.