Zaštita klime je u modi. Većina ljudi u EU-u, pokazuju ankete, priželjkuje više mjera za smanjenje emisije štetnih plinova. Mlada švedska aktivistica Greta Thunberg povela je svjetski pokret. U Madridu, na konferenciji UN-a o klimi, upravo se razmatraju sljedeći koraci.

Nova Europska komisija želi biti na čelu tih nastojanja i borbu protiv klimatskih promjena, pod nazivom „Zeleni plan" (Green Deal), istakla je kao središnju temu svoje politike.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen je u Europskom parlamentu predstavila paket koji sadrži 50 prijedloga. „To je nešto poput slijetanja na Mjesec", kazala je, kako bi svom prijedlogu dala povijesno značenje. „Nemamo više vremena za gubljenje."

Već u ožujku bi EU trebao usvojiti Zakon o klimi koji propisuje da bi EU do 2050. godine trebao postići „klimatski neutralno" gospodarstvo. To znači da bi emisija ugljikovog dioksida i drugih plinova štetnih za klimu trebala biti jednaka nuli.

Evo pregleda najvažnijih prijedloga koje sadrži „Zeleni plan":

Uvođenje poreza na ugljikov dioksid

Postupno bi trebao biti uveden porez na ugljikov dioksid, dakle na upotrebu fosilnih goriva od kojih nastaje ovaj štetni plin. Time bi se drastično trebala smanjiti potrošnja ugljena, plina i nafte.

Proširenje trgovine emisijama

Trebala bi se povećati cijena licence za poduzetnike koji plaćaju za ugljikov dioksid koji prouzrokuju. Ni zračni promet neće više moći zagađivati besplatno. To bi trebalo voditi poskupljenju u zračnom prometu i smanjenu broja letova. U trgovinu emisijom štetnih plinova bi trebao biti uključen i brodski promet.

Poticanje investicija

Države i privatne kompanije bi morale izdvojiti više novca za infrastrukturu za elektromobilnost u čitavom EU-u. Tako bi trebalo nastati više od milijun postaja za punjenje električnih automobila. U planu je izgradnja vjetroparkova na moru i kopnu, kao i ekološki prihvatljivijih plinskih elektrana.

Europska komisija govori o oko 2,6 bilijuna eura potrebnih u idućih deset godina. Europska investicijska banka bi trebala osigurati više kredita za projekte koji vode računa o zaštiti klime. Predviđena je i bolja izolacija kuća i ugradnja ekološki prikladnih sustava za grijanje i ventilaciju.

Kompenzacijske carine na granicama

Ni industrijske grane koje zahtijevaju puno energenata, poput metalne i aluminijske industrije, više neće biti oslobođenje plaćanja cijene zagađivanja. Kako bi se nadoknadili gubici zbog jeftinijih proizvođača, recimo iz SAD-a ili Kine, koji se ne moraju pridržavati oštrih ekoloških standarda, mogao bi biti uveden novi porez ili carina na uvoz određenih proizvoda. To bi međutim moglo izazvati negodovanje SAD-a, Kine i drugih proizvođača i voditi novim trgovinskim sukobima. Moguć bi bio „porez na ugljikov dioksid" za sve proizvode na tržištu EU-a. Time bi i izvoz iz Europe postao skuplji.

Dozvoliti zelena dugovanja

Investicije i financijski proizvodi koji budu klasificirani kao ekološki poželjni, mogli bi biti porezno rasterećeni. Taj prijedlog je među financijskim političarima krajnje sporan. Još uvijek ne postoji jedinstvo oko toga što je to uopće „zeleni financijski proizvod".

Povećanje potrošačke cijene

Privatni potrošači bi trebali više plaćati za fosilna goriva, benzin, naftu i plin. Time bi se trebalo omogućiti prelazak na čista elektro-vozila ili na željeznicu. Financijski slabija kućanstva bi trebala dobiti kompenzaciju kako bi „Zeleni plan" bio prihvatljiv za društvo.

Poticanje organskog uzgoja

Europska komisija nastoji, koliko god je moguće, smanjiti upotrebu pesticida i insekticida u poljoprivredi. Transportne rute bi trebale biti skraćene, a lokalni uzgoj potican. Moto glasi: s njive na tanjur. U planu je i temeljna reforma poljoprivrede.

Produktivno recikliranje

Recikliranje otpada, pažljivo korištenje resursa, upotreba biomase i druge mjere postupno bi trebale zaživjeti u gospodarstvu. Što manje sirovina bude korišteno, to bolje.

Amortizirati strukturne promjene

Isplata kompenzacija i posebni poticaji u visini od 35 do 100 milijardi eura predviđeni su za regije u Europi koje i danas žive od proizvodnje ugljena. To se odnosi na regije u Poljskoj, Mađarskoj i Češkoj, ali i na neka područja u Njemačkoj. O iznosu i sustavu tih plaćanja će morati biti postignut dogovor na razini EU-a, a to se naravno tiče srednjoročnog proračunskog okvira EU-a. O tom okviru upravo raspravljaju države članice EU-a. Stavovi neto-platiša (poput Njemačke) i neto-primalaca (poput Poljske) i dalje se znatno razlikuju.

Sljedeći koraci

Novi zeleni društveni ugovor sada mora podržati 27 zemalja članica EU-a (vjerojatno bez Velike Britanije). Sporno je koliko će koja država morati doprinijeti zaštiti klime i kompenzacijskim mjerama. Sumnjičave su prije svega istočnoeuropske zemlje poput Poljske, Mađarske i Češke koje troše puno ugljena. One traže financijsko rasterećenje.

I Njemačka bi morala, ocjenjuju udruge za zaštitu okoliša, pooštriti svoje klimatske ciljeve, ukoliko želi ostvariti cilj da EU već 2030. godine smanji emisiju CO2 za 50 ili 55 posto u odnosu na 1990. godinu.