O smijeh je odavao da je Gordan Kožulj sretan čovjek. Nakon dvije godine natjecateljske stanke, vratio se u pravom svjetlu. Na Europskom plivačkom prvenstvu u Eindhovenu osvajanjem srebrne medalje u štafeti 4x100 metara mješovito ostvario je najveći hrvatski plivački rezultat, a pojedinačno isplivao A norme  za Olimpijske igre u Pekingu u disciplini 100 i 200 metara leđno.
Ali...

- Završavam karijeru! Želja mi je bila na EP-u isplivati norme za svoje posljednje Olimpijske igre (četvrte op.a.) nakon čega ću završiti karijeru. Iako, EP u kratkim bazenima u prosincu u Rijeci svakako je  opcija zbog koje možda produžim karijeru za još četiri mjeseca. No, sad sam koncentriran za OI, prije toga SP  u Manchesteru, a nakon toga ću odlučiti o eventualnom produženju karijere - gotovo u dahu priopćio je šokantnu vijest Gordan Kožulj.

“Puno sam dao plivanju, puno žrtvovao. Karijera mi je mogla otići u potpuno drugom smjeru. Ako se završi samo na ovome što sam osvojio, bit ću vrlo zadovoljan. Plivanje mi je jako puno pružilo.” 

Bez šanse za medalju

U trenutku najvećeg hrvatskog plivačkog uspjeha, veliki plivač odlučio je objesiti naočale i kapicu o klin i otići u zasluženu mirovinu. Osvrnuo se na netom završeno prvenstvo.
-  Prvenstvo je za reprezentaciju bilo uspješno. Isplivane su olimpijske norme, osvojene medalje. Zadovoljan sam i osobnim rezultatima. Norme su bile osnovni cilj, a od medalja sam bio poprilično daleko.

Malo je zastao, a onda se otvorio i riječi su potekle...
- Na posljednjim velikim natjecanjima na kojima sam plivao leđno nisam dobro reagirao. Nestalo je uzbuđenja, jer osvojio sam sve što sam mogao. Plivao sam kao na treningu, a to ne valja. Želio sam se odmoriti. Redovito sam trenirao ali nisam se natjecao. Ovo je bilo prvo veliko natjecanje, vrlo dobro sam reagirao. Zadovoljan sam.
Da, Kožulj je u plivanju osvojio sve što se može osvojiti. No, u prebogatoj riznici medalja jedna nedostaje. Ona olimpijska. Pogledamo li poredak plivača s najboljim isplivanim ovogodišnjim rezultatima, vidjet ćemo da Kožulja nema. Čini se da će olimpijska medalja ostati samo nedosanjani san.

- Moja prava prilika za olimpijsku medalju bila je 2000., pa čak i 2004. godine kada sam bio europski prvak i svjetski doprvak. Čar OI je što su svake četiri godine, čovjek u svom psihofizičkom razvoju u sportu najviše može postići između 23. i 26. godine  i realno, za osvojiti medalju imaš samo jednu šansu. Ja svoju nisam iskoristio. Puno toga se mora poklopiti za taj cilj. Mislim da sam svoju kvalitetu potvrdio osvajanjem medalja na europskim i svjetskim prvenstvima. Na ovim Igrama realno nemam šansu osvojiti medalju jer svojim rezultatima ne spadam među tri najbolja. Da sam u Sidneyju ili Ateni isplivao svoj rezultat, medalja bi bila u džepu. Sada su ti rezultati nadmašeni, neki novi klinci su došli. Krajnji domet je ulazak u finale, među osam.

“Zaljubljen sam u plivanje i izgaram od toga. Kad dođu Olimpijske igre meni puls radi 200 na sat. Od uzbuđenja izgorim u želji i to je razlog podbačaja na OI.”


Najbolji student

Kad pogleda unatrag, bez dvojbe će reći da su najveći utjecaj na uspješnu karijeru imali roditelji. Prepoznali su njegov plivački talent i dali mu usmjerenje. Brušenje dijamanta i glazuru potpisao je jedan mađarski trener.

- Laszlo Ludmany mi je mnogo pomogao. S njim sam upao u juniorsku reprezentaciju i počeo se penjati prema vrhu. S njim sam izborio i stipendiju u Americi čime su mi se otvorila mnoga vrata.
Obitelj stavlja na prvo mjesto. Već je četiri godine u braku. Sad su tu supruga i dva sina. Više ne misli samo na sebe i ne očekuje da se drugi prilagođavaju njemu. Plivanje više nije jedini svijet, sad jedva čeka povratak kući da se može posvetiti ulozi oca.

- Bio sam u Americi, mlađi sin Tomo pao je doma i doslovce se nokautirao. Završio je u bolnici, a ja nisam bio s njim da mu pomognem. Bilo mi je teško, trenirao sam ali nisam bio dovoljno koncentriran. Jedva sam čekao doći doma. Djeca si mi najveća snaga ali i strah.

Budući da je kraj karijere blizu, polako razmišlja o tome što će raditi nakon umirovljenja. Na Sveučilištu  Berkley diplomirao je politologiju kao najbolji student sportaš. Prva želja je odmoriti se od plivanja i detoksirati tijelo.

Odlazak u politiku

- Plivanju je potreban bolji marketing, bolji tretman u novinama, više gospodarskih ulaganja. Nešto poput onoga što su napravili Pavlek i Ferenščak u skijanju. Iako je njima bilo lakše jer je skijanje držala jedna obitelj. Plivanje ipak ima puno dužu tradiciju, mi nismo krenuli od nule. Tu vidim prostor gdje bi volonterski mogao pomoći svom klubu Mladosti ali i Savezu. Naravno, ako ocijene da sam im potreban.
S obzirom na struku, interesiralo nas je vidi li se kao budući saborski zastupnik poput nekih njegovih kolega.

- Interesiraju me političke znanosti i politika. Neke stranke su me kontaktirale, zvale u svoje redove no nisam se želio angažirati dok sam profesionalni sportaš. Imam svoje favorite i možda se odlučim i na taj korak. Zasad imam u planu nostrificirati sveučilišnu diplomu i upisati postdiplomski. Uskoro ću imati vremena za to - zaključio je Kožulj.