Francuski predsjednik Emmanuel Macron će na sastanak na vrhu skupine zemalja G7 kojeg je sazvao u ljetovalištu Biarritz u svakom slučaju stići svjež i odmoren: tek je ovog tjedna stigao sa trotjednog odmora u svom ljetovalištu u Brégançonu nedaleko od Toulona. Jer zadaća koju si je zadao izgleda gotovo nemoguća: u svakom slučaju izbjeći neuspjeh kakav se dogodio na prošlom susretu G7 u Kanadi.

Jer tada se američki predsjednik Trump još nekako uspio dati namoliti potpisati završni dokument susreta - koji je u rekordnom roku onda povukao i ostavio tadašnjeg domaćina, kanadskog premijera Justina Trudeaua i da se crveni od učinjene sramote i da se pjeni od bijesa. Takvu sudbinu Macron svakako želi izbjeći.

Čitavo mnoštvo razloga za svađu

I to makar je na programu ovog summita i jako puno tema gdje će lako izbiti svađa: odnos prema Iranu, zaštita klime - i najnovija inicijativa Macrona, problem Brazila i njegove eksploatacije prašume Amazone gdje sada bjesne požari, pitanje poreza globalnim internetskim koncernima, treba li opet prihvatiti Rusiju u ovu skupinu, usprkos njene okupacije Krima...

A onda su tu i posve osobni interesi nekih od gostiju: britanski premijer Boris Johnson tu svakako želi nametnuti ustupke za Brexit - i svakako može računati i na podršku američkog predsjednika, tu je i problem američkih carina i trgovinskih odnosa... Domaćin, francuski predsjednik, zato već unaprijed upozorava svoje goste da takvi sukobljeni interesi slabe sve zemlje G7 i umanjuju njihovu težinu u svjetskim razmjerima.

Jer Macron upozorava i kako si, s obzirom na sve veću moć Dalekog istoka, Zapad ne može dopustiti slabosti i mora aktivno sudjelovati u formiranju novog poretka. Naravno, član skupine G7 je i Japan, ali je jasno na koga se tu misli: Europa i Zapad se na koncu mogu naći u „ulozi vazala" novoj velesili Dalekog istoka, Kini.

Sve je to iz prohujalih vremena?

U svakom slučaju, Macron je goste pozvao u palaču koju će možda samo Europljani smatrati vrhuncem jedne velike ere: u Hotel de Palais koji je dao sagraditi posljednji francuski monarh Napoleon III. za svoju suprugu, caricu Eugénie, sredinom 19. stoljeća, dakle u doba dok su Europljani vladali svojim kolonijama diljem svijeta. No neki se pitaju nisu li i ovakvi susreti čelnika zemalja G7, a ne samo palača, već stvar prošlosti.

Tim više što se i sa samostalnim i neočekivanim akcijama predsjednika Trumpa - a tu nipošto ne zaostaje niti britanski premijer Johnson - pokazuje kako je došlo doba pukih nacionalističkih politika vlastitih interesa, a ne međusobnog dogovora i sporazuma. Macron na to pitanje odgovara: treba jednostavno smanjiti vlastita očekivanja od takvih susreta - i raditi dalje. On je spreman takve susrete shvatiti i kao laboratorij gdje se mogu postaviti važna pitanja i barem vidjeti što tko o njima misli. To onda neće značiti i da se mora očekivati nekakva zajednička izjava i zaključak.

„Ovako nešto je prvi put"

„Na vrlo neformalan način ćemo razgovarati o velikim temama, o sigurnosti, trgovini i svjetskom gospodarstvu. I tek onda ćemo vidjeti ima li dovoljno materijala za nekakvu završnu izjavu", rekao je Macron novinarima. Već i to je prekid dosadašnje prakse: doduše sasvim na početku je ovo i bilo zamišljeno kao posve osoban susret državnih čelnika najvažnijih gospodarskih zemalja „u papučama pred kaminom", ali se u ova četiri desetljeća brzo pretvorio u susrete gdje su se te države, na temelju zajedničkih političkih i gospodarskih vrijednosti, smatrale obveznima i drugima reći što svi zajedno misle.

A već takav multilateralizam je ovom američkom predsjedniku potpuno stran. Zato će i sastanak u Biarritzu biti sastanak na vrhu neizvjesnosti: čak i diplomati koji pripremaju ovaj susret ne znaju što reći. „Ovo je prvi put uopće da odlazimo na jedan ovakav susret na vrhu, a da već nemamo pripremljenu završnu izjavu", priznao nam je jedan od diplomata Europske unije.