Usprkos protivljenju većine europskih providera i pojedinih članica EU, plan koji je nastao nakon bombaških napada u Londonu 2005. godine sproveden je u djelo, javlja BBC. Svi provideri u Europskoj Uniji dužni su podatke o svojim korisnicima arhivirati i čuvati 12 mjeseci.

Podaci ne uključuju sadržaje e-pošte, web siteova i snimke poziva, nego se koriste kako bi nadležne državne službe mogle pratiti kontakte između pojedinaca, a zakonodavci su počeli s prilagodbom i implementacijom direktive u zakone i pravilnike vlastitih država. Provideri su negodovali zbog dodatnih troškova koje im nova direktiva donosi pa su neke vlade, kao britanska, odlučile snositi troškove arhiviranja i čuvanja željenih podataka.

Mnogi ipak smatraju kako pravi problem nisu troškovi nego mogućnost kontrole korisnika koja bi mogla imati negativne posljedice, te su zakon nazvali suludim. Svoje stavove argumentiraju i time što je direktiva izglasana na 'sumnjiv' način i pod utjecajem šoka koji su proizveli bombaški napadi na London. Europski zakonodavci su naime 'razvukli' zakon o privatnosti koji je bio glavna prepreka direktivi tako što su tvrdili da se ne radi o 'policijskom' nego 'komercijalnom' potezu zbog čega za izglasavanje nije bilo potrebno jednoglasje.

Predvodničku ulogu u 'guranju' ove direktive igraju vlasti Velike Britanije, koje već duže vrijeme pokušavaju omogućiti što veću državnu kontrolu komunikacija i protoka informacija tvrdeći kako im je cilj 'građanska i nacionalna sigurnost'. Švedska se primjerice odlučila u potpunosti oglušiti na novu direktivu zbog pretjeranog zadiranja u privatnost, dok su njemački sudovi trenutno u procesu definiranja njene ustavnosti.

Većina država članica EU već ima aktivne pravilnike kojima se regulira pristup informacijama tijekom policijskih istraga, te se postavlja pitanje radi li se u novoj direktivi zaista o zabrinutosti za 'nacionalnu sigurnost' ili je riječ o legalizaciji 'špijuniranja građanstva'.