Stručnjaci i uprava se slažu da taj cilj Hrvatske za preostali mjesec dana ne može postići, ali od Ministarstva zaštite okoliša i prirode i od Agencije za zaštitu okoliša nije se moglo doznati koliko se u Hrvatskoj trenutno odvaja biorazgradivog otpada. Prema podacima Agencije iz 2007. godine, biorazgradivi sastojci čine gotovo 70 posto komunalnog otpada u Hrvatskoj, što je malo više od milijun tona, od čega je tek zanemarivi dio recikliran ili upućen na kompostiranje.

Od 1995. do 2003., prosječno je u hrvatskom komunalnom smeću bilo 74 posto biorazgradivog sastava, od čega 42 posto kuhinjskog i biootpada, 20 posto papira i kartona, 3 posto kože i kostiju, 1,3 posto drva i 8 posto tekstila, službeni su podaci.

Raspadanjem biorazgradivog otpada proizvodi se metan koji čini oko 3 posto ukupnih emisija stakleničkih plinova, ali prema procjenama stručnjaka, ima 72 puta veći utjecaj na aktualno globalno zatopljenje od ugljičnog dioksida. Zbog toga je EU Direktivom o otpadu obvezala članice da do 2016. za 35 posto smanje količinu biorazgradivog otpada u komunalnom otpadu, s izuzetkom nekih članica kojima je ostavljen rok do 2016.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode implicitno priznaju da cilj neće biti ostvaren i odgovaraju da je za ostvarenje te obaveze 'trebao biti uspostavljen funkcionalan sustav gospodarenja otpadom prije mnogo godina'. Nasljeđeni sustav ministar Mihael Zmajlović opisao je na primjeru Lećevice: 'Lećevica je slika većine takvih planiranih centara u Hrvatskoj, potrošen je novac, osnovane su tvrtke, isplaćivane su plaće, a Fond je davao milijunske iznose, ali potrebna dokumentacija nije napravljena'.