Dvije izložbe vas očekuju u Studentskom centru u srijedu, 15. travnja. Otvorenje izložbe Pa to mogu i ja autora Milivoja Bijelića održat će se u Galeriji SC u 18 sati, dok će se u Francuskom paviljonu u 19 sati održati otvorenje izložbe Pajo 75 autora Ive Dekovića, uz prateći hepening. Izložbe će biti otvorene do 25. travnja te ih je moguće razgledati radnim danom od 12 do 20 sati kao i subotom od 10 do 13 sati.

Izložba Pa to mogu i ja Milivoja Bijelića zapravo govori o jednoj vrlo provokativnoj ideji: što uopće znači "znati slikati"  i može li to doista svatko?

Svoju instalaciju naslovljenu Pajo 75 Ivo Deković izradio je ekskluzivno za monumentalan prostor Francuskoga paviljona. Instalacija nudi impresivan doživljaj kako na čisto formalnoj, tako i simboličko-sadržajnoj razini. U prvome slučaju ona ostvaruje dojmljiv vizualni dijalog s okolnim interijerom, dok u drugome predstavlja suptilan i na tipično dekovićevski način iskazan oproštaj od dragoga prijatelja što ga je umjetnik upoznao upravo ispred Francuskoga paviljona, i s kojim je ostvario uspješnu suradnju te dogovorio neke buduće projekte. Ti projekti neće moći biti realizirani, ali instalacija Pajo 75 sačinjena od isto toliko balona - za svaku godinu prijateljeva života po jedan - svojom eteričnošću, razigranošću i nebeskom ustremljenošću slave jedan umjetnošću prožet i ispunjen život. (iz predgovora Vanje Babića

Milivoj Bijelić

                                                ALEGORIJA MODERNA

                                             rebus u pet nedovršenih tema 

                                                                I   

                                                PA TO MOGU I JA

                                 slika dokazana hrv. geometrijskim redom      

               TEHNIKA I NAPUTCI U POMIRENJU NARODA I UMJETNOSTI

HOMO REBUS (hr) shematski je kod-uzorak, koja u konturi prikazuje čovjeka u slikovnom prostoru/površini. Tim simbolom (hr) u nizu odozgo prema dolje i odozdo prema prema gore nastaje antropometrijski raster (piksel digitalnog identiteta) - podloga - sistem - mreža, za prikazivanje slike u kojoj su svi piktogrami isti, odnosno jednaki i identični. A, identitetsko pitanje u koliko i postoji (tko sam, a ako jesam - koliko sam?) postoji još samo kao otvoreno pitanje formata i motiva.

                                  HOMO REBUS SYSTEM -  MY PEOPLE

U antropocentričnom svijetu reda i poretka razlikovanje između istih i jednakih nužno je potrebno (supstancijalno bitno), može sa, doduše, uspostaviti tek i samo u činjenicama. Kako bi to postalo vidljivo potrebno je svjesno u - očiti svoj pogled na stvar, te ga tako uočenog kromatskim atributima bojom prenijeti na (hr) rasternu podlogu slike.

           MEINE AUFGABE IST DAS KOMMA AUF DEN PUNKT ZU BRINGEN

Dakle, odmah i na početku potrebno je koncentrirati se, te ugledati doista, stvarno vidjeti svoj pogled, a zatim ga tako u-očenog, direktno istisnuti na (hr) rasternu podlogu - na za to predviđeno mjesto - modul - nalik pčelinjem saću. Svom pogledu pri tom ne činiti predodžbu, a svojoj predodžbi ne činiti sliku. Sve slučajnosti i spekulacije ostaviti po strani. Boja se iz tube kratko i odlučno istisne kao zarez na (predviđenu točku) (hr) podloge. Zatim se to isto ponovi kao u-očena činjenica, i potom se nadalje (bez predodžbe) ponovo istisne slijedeći "pogled", ali se onaj prethodni ne ignorira. Pritom svakako treba voditi računa da niti jedan istisnuti "pogled" (boja-zarez ne bude već viđen u misaonoj slici (zamisli, predodžbi) Postupak se, dakle ponavlja; istisne se boja (zarez iz tube), u za to predviđeno prazno (hr) polje - modul (slično pčelinjem saću), te se nastavi isti postupak istiskivanja boje (zareza) na istu podlogu u predviđenu točku. Proces je uvijek isti, a svaki put različitom bojom pažljivo treba istiskom boje dotaknuti podlogu u vremenu između dva treptaja oka, i to onoliko puta koliko je potrebno kako bi svi istisnuti pogledi (zarezi) "sjeli" na svoja mjesta u točke.

Ritam, vrijeme i trajanje cijelog postupka treba odrediti po dogovoru i unutrašnjem nahođenju, te naravno u skladu sa dopuštenim svojim mogućnostima.

                                                   GNOSSIENNES

Svoj pogled usmjeri vodoravno: zarez - točka. A onda okomito: zarez - točka, zarez na točku, pa opet zarez u točku, ali i u svim drugim slobodnim smjerovima: zarez, točka, zarez, točka,.,. Naposljetku se radni proces zaključuje kao točka ili zarez što je potpuno svejedno, jer je u-očeni pogled u tom postupku ionako reduciran na elementarnu ritmičku-kromatsku činjenicu, te stav nije moguć.

                                                   HO ME HORON

Tako-vid je slikarski umjetnički rad od kojeg bi i "slijepi" progledali, a rezultat  je činjenica! Gledaj, pogledaj na stvar, na stanje analogne slike, i to iz uvijek istog očišta (tube boje), i iz iste točke (otvora), odnosno gledišta, i istisni (boja) zarez na uvijek istu (hr) rasternu podlogu u predviđeno polje (hr) modula, u točku. Tako-vid je u stvari Tu-vid, koji se primarno bavi činjenično-posljedičnim stanjem (iznad mene - oko mene - u meni) i odnosima u analognoj slici zbilje, te njezinim paradoksom (nasta-janje, posta-janje i nesta-janje), a trn je u oku recentnog balona iluzija. ("my sweet litle lamb" M.S.)

                       Zarez, točka, zarez, točka, a naposljetku (tko zna?) vidjet ćemo. Da Da - točka

                                                                 II

                        HR.UZORCI - ATRIBUTI SUPSTANCE - ČINJENICE   

                                                                III

                                                         SUROGAT  

                                                              IV

             EIBE = TISA=SAMOBOR = REFUGIUM = manTISA = VALOVI I ČESTICE

                                                                 V

                                           PUTUJUĆI - HR. M.REISER 

IVO DEKOVIĆ - Pajo 75 - Francuski paviljon

Svoju instalaciju naslovljenu Pajo 75 Ivo Deković izradio je ekskluzivno za monumentalan prostor Francuskoga paviljona. Instalacija nudi impresivan doživljaj kako na čisto formalnoj, tako i simboličko-sadržajnoj razini. U prvome slučaju ona ostvaruje dojmljiv vizualni dijalog s okolnim interijerom, dok u drugome predstavlja suptilan i na tipično dekovićevski način iskazan oproštaj od dragoga prijatelja što ga je umjetnik upoznao upravo ispred Francuskoga paviljona, i s kojim je ostvario uspješnu suradnju te dogovorio neke buduće projekte. Ti projekti neće moći biti realizirani, ali instalacija Pajo 75 sačinjena od isto toliko balona - za svaku godinu prijateljeva života po jedan - svojom eteričnošću, razigranošću i nebeskom ustremljenošću slave jedan umjetnošću prožet i ispunjen život. Instalacija će uz aktivno sudjelovanje svih posjetitelja svoju konačnu konfiguraciju poprimiti tek tijekom otvorenja izložbe, a cjelokupan hepening bit će sniman dronom. Ivo Deković svojom intervencijom prostor Francuskog paviljona privremeno transformira u svojevrstan spiritualnom žovijalnošću prožet hram unutar kojega kreativnost i život kao da potiskuju ništavilo i smrt. Kustos izložbe je Gregor Sirotić Marušić, a autor popratnoga teksta Vanja Babić.