Umjesto korištenja uobičajenih sklopova izrađenih od silikona koji koriste struju, kompjuterski inženjeri mogli bi iskoristiti unikatne mogućnosti DNK, tzv. dvostruku heliks molekulu.

˝Konvencionalna tehnologija došla je do svojih fizičkih ograničenja˝, objašnjava Chris Dwyer, profesor kompjuterskog inženjeringa na Sveučiluištu Duke. Dwyer je nedavno demonstrirao kako jednostavno križanje dijelova DNK s drugim molekulama može stvoriti milijarde identičnih, sićušnih struktura. Ove nanostrukture mogu se zatim koristiti za izgradnju sklopova za različite aplikacije, od biomedicinskih do kompjuterskih.

Prednost DNK nanostruktura jest mogućnost brze izmjene između nula i jedinica - bazične binarne radnje koja pokreće računanje. Svjetlo se može iskoristiti za stimulaciju DNK sklopova, koji funkcioniraju puno brže nego oni od silikona.

˝Kada svjetlo dođe od kromofora (dijelova DNK odgovornih za njenu boju),  oni ga apsorbiraju i pobuđuju elektrone˝, objašnjava Dwyer. ˝Energija se oslobađa i prenosi na drugi tip kromofora koji zatim emitiraju svjetlo različitih valnih duljina. To znači da se pomoću detektora, svjetlost koja se odašilje lako može razlikovati od svjetlosti koja se prima.˝

˝Ovo je prva demonstracija tako aktivnog i brzog procesa na molekularnoj razini˝, dodaje Dwyer. Pomoću ovog bio-sustava, Dwyer vjeruje kako se logički sklopovi unutar kompjutera mogu proizvoditi jeftino i gotovo u neuograničenim količinama. Tako bi u jednom danu student u laboratoriju mogao proizvesti više sklopova nego cijeli svjetski pogon silikonskih čipova u mjesecu.