Malena djeca su nemirna i teško se koncentriraju čak i kad rade nešto njima zanimljivo. Često ih fasciniraju nove igračke no samo toliko dok ne naiđu na drugu novu igračku.

Svojim ponašanjem često izluđuju roditelje i učitelje koji pokušavaju da tu dječju impulzivnost stave pod kontrolu na način da djeci objašnjavaju pojam samokontrole. No, trebamo li uopće učiti malu djecu samokontroli? Psiholozi tvrde da bi prerano tjeranje dječjeg mozga u razvoju prema zrelom razmišljanju moglo imati negativne posljedice. Studija je objavljena u časopisu Current Directions in Psychological Science.

Neuro-psihologinja pri Sveučilištu Pennsylvania, Sharon Thompson-Schill, proučavala je s kolegama prefrontalni korteks, dio mozga koji filtrira irelevantne informacije i koji nam omogućuje da se fokusiramo ne određene stvari. To je istovremeno i dio mozga koji posljednji sazrijeva i postaje potpuno funkcionalan. Zaostaje za ostalim dijelovima mozga negdje do četvrte godine života

Thompson-Schill špekulira da nerazvijenost prefrontalnog korteksa ne mora nužno biti nedostatak već i da može biti prednost u ranom djetinjstvu.  Recimo da nemate pojma o ragbiju, ali igrate igru pogađanja - hoće li suparnička ekipa dodavati ili voditi loptu? Primijetite da se od četiri napada čak tri puta lopta dodaje. Zaključujete 75 posto vremena treba dodavati, a 25 posto puta voditi loptu. No, to nije pametno. Pametno bi bilo reći "dodavaj stalno", i ako biste igrali tu igru s vašim klincem, vrlo je vjerojatno da bi on ovo posljednje i radio.

Klinci su obično puno bolji od nas u ovakvim stvarima jer se njihov nerazvijeni mozak još uvijek pokreće na temelju prisilnog odabira između dvije alternative: dodati ili voditi. Oni još nisu sposobni pogađati ili kalkulirati. Za njih je to i bolje jer si ne mogu priuštiti pogađanje. Ionako imaju mnogo toga za naučiti, a to što uče uglavnom podrazumijeva gomilu pravila i konvencija. Takva strogost je vjerojatno i ključna prilikom učenja jezika.

Učenje jezika je zastrašujući zadatak. Klinci moraju u određenom kontekstu reći pravu stvar u pravo vrijeme istovremeno slažući se s ostalima da je to što govore i slušaju točno i ispravno. Stoga nije čudno zašto djeca lakše uče jezik od odraslih. Jednostavno, ono što se mora naučiti bez promišljanja djeci ide od ruke. To ne vrijedi samo za jezik već i za ostale društvene norme koje se moraju naučiti gotovo kao dogme. Stoga nemojte odmah tjerati djecu da razumiju određene stvari. Bolje neka ih prvo nauče takvima kakve jesu. Jer, prema riječima stručnjaka, pokušaji da se ubrza razvoj dječjeg mozga mogu imati samo štetne posljedice.