Dan nakon što je istekao moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Hrvatske koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine, na isti dan kad i susjedna Slovenija, zastupnici sva tri vijeća sastali su se u podrumu Inine zgrade kako bi izglasali neovisnost Hrvatske.

Kako je dan prije JNA pokazala što misli o takvim idejama raketiravši Banske dvore, u kojima su pukom srećom napad preživjeli Franjo Tuđman, Stjepan Mesić i Ante Marković koji su pogođenu sobu napustili samo par trenutaka ranije, odluka o povlačenju u podrum bila je više nego opravdana.

Nakon kraće rasprave zastupnici su jednoglasno donijeli Odluku o raskidu svih državnopravnih veza Republike Hrvatske s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ. Uz to, utvrđeno je da Republika Hrvatska više ne smatra legitimnim niti legalnim niti jedno tijelo dotadašnje zajedničke države.

Svi napori svjetskih sila, više ili manje sretnih s odlukama Hrvatske i Slovenije o samostalnosti, do tada su već propali, tako da je tri mjeseca bezuspješnog pregovaranja o mirnom rješenju jugoslavenske krize donijelo jedino bolju organizaciju i strateško pozicioniranje snaga JNA i pobunjenih Srba unutar granica zamišljene nove srpske države.

Brijunska deklaracija kojom se odgađa stupanje na snagu Odluke o raskidu i faktički je postala ono što je bila od samog početka, mrtvo slovo na papiru, i zastupnici svih političkih opcija pokazali su zrelost i snagu za proglašenje neovisnosti Republike Hrvatske.