Mladen Žunjić, slikar i autor konpleksnog opusa ne posustaje u radu, kontinuirano slika i čini mi se da pokušava nadoknaditi trenutke proteklog vremena dok se nije intenzivno družio s umjetnošću i svakako nastoji proizvesti u svome atelijeru što je više moguće radova na velikim formatima u ulju i akrilu.

Najnoviji produkt njegova stvaralaštva jest nekoliko slika koji čine začetak novovog ciklusa, nazvanog jednostavno Crna faza.

Jest i prije je nazočnost crne boje na njegovim slikama bila očita, no u ovom novom ciklusu, crna se boja pojavljuje kao limitator slike, trag boje određuje format i oblik ili pak boja zauzima centralne ključne točke, prekrivajući ih crnilom, razmeđujući motivske konstrukcije.

Boje su i dalje vrlo snažne, pomalo suspregnute od crne, koloristička zaigranost autora i dalje je njegova ključna karakteristika.

Donekle je primiren i žestoki ritam koji se jasno uočavao na prošlim ciklusima, slike odaju dojam vrenja, temperatura se diže kako crnilo prekriva površinu.

Je li Žunjić razmišlja o slici u potpunosti prekrivenoj crnom bojom i jesu li to možebitne varijacijena onaj, davni čuveni Crni kvadrat ili je u pitanju, nešto posve drugo, vrijeme će odgovoriti.

S druge strane, možda autora u ovom trenutku zanimaju istraživanja mogućnosti crne boje, uranjanje u simboliku tamnog, neprozirnog.

Ovalni, kvadratni oblici i dalje se naziru, vide i na ovim novim slikama, nisu toliko istaknuti kao prije, nema ni više onako jako vibrantnosti, kao da je sve utihnuto u iščekivanju, u očekivanju neumitnog, neizbježivog.

Žunjić i dalje ostaje vjeran velikom formatu, najčešće radeći s veličinima od jednog metra i jednog i pol metara, nalazeći u takviim formatima dovoljno prostora i dovoljno slobode za svoje vrlo osobeno izražavanje.