Javnost se za slučaj wikipedije zainteresirala nakon što je jedan od njezinih bivših suradnika otvorio facebook stranicu 'Razotkrivanje sramotne hr.wikipedije', upozoravajući da je 'Wikipedija na hrvatskom nacionalistički ostrašćen projekt, posebno po pitanju političkih, povijesnih pa i svjetonazorskih tema'.

Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović upozorio je da je dio sadržaja u hrvatskoj Wikipediji ne samo znanstveno dvojben, nego i evidentno falsificiran.

'Pozivamo sve učenike, nastavnike i roditelje da u korištenju sadržaja s interneta općenito, a pogotovo kada je riječ o hrvatskoj inačici Wikipedije, obrate pozornost na relevantnost izvora na koje se oslanjaju', rekao je ministar uputivši ih na online besplatnu enciklopediju Proleksis Leksikografskog zavoda.

Osim što je dio sadržaja protivan pravilima struke i znanstvenog pristupa, neki članci na hrvatskoj Wikipediji su protivni i samim javno dostupnim pravilima Wikipedije kojima se inzistira na utemeljenjosti, potkrijepljenosti dokazima, neutralnosti, objektivnosti i enciklopedičnosti.

Bivši suradnik Wikipedije i pokretač Facebook stanice 'Razotkrivanje sramotne hr. wikipedije' drži da hr.wikipedija nudi samo pristrana gledišta. 'Ona eliminira sve one koji žele pridonijeti malo širem pogledu na povijesne ličnosti i događaje, definicije nekih pojmova, hrvatskih regija, čak i osvrta na aktualne javne osobe', drži pokretač stranice koja je u nekoliko dana skupila gotovo 3000 lajkova.

Kao drastičan primjer navodi referencu 'antifašizam' uz koju među ostalim stoji da predstavlja 'borbu za komunizam i marksizam, borbu protiv kapitalizma, titoizam s jugoboljševičkim genocidom nad protivnicima, kulturocid, genetski duhovni, moralni i stvaralački poremećaj, ograničavanje svih osnovnih ljudskih sloboda'.

Bivši administratori tvrde da su im zabranili pokušaje da se članak proširi saborskom Deklaracijom o antifašizimu te da im je obrisan odlomak o katoličkim svećenicima koji su sudjelovali u NOB-u.

Po njihovom mišljenju jedan od najgorih članaka je onaj o Maksu Luburiću, za kojeg stoji da je 'čovjek koji se na svoj način posvetio borbi za Hrvatsku' i gdje se tvrdi da su 'desetine pravoslavne siročadi spašene i smještene u institucije koje u svom trošku održava 'Ustaška obrana'.