Ukratko, odnose se na kemikaliju Bisfenol A, sintetički estrogen, čija zapanjujuća godišnja proizvodnja iznosi 3 milijarde kilograma, s prosječnim profitom od 500,000 dolara godišnje na razini globalne ekonomije. BPA se koristi u proizvodnji tvrde polikarbonatske plastike, koja obično služi kao ambalaža za hranu i piće. Također se koristi u epoksi smoli kojom se zatvaraju konzerve i limenke, te kao sastojak u stomatološkim ljepilima.

U stvari, toliko često se izlažemo BPA da 90 posto čovječanstva ima izlučevine ove kemikalije u mokraći. Kako točno BPA ulazi u ljudsko tijelo nije posve jasno, premda konzumacija hrane koja se nalazila u BPA ambalaži, udisnje kućanske prašine, te rukovanje plastikom koja sadrži BPA pridonosi dnevnoj dozi izlaganja. Ova kemikalija trenutno se ne nalazi na etiketama pića i hrane, stoga milijuni ljudi uopće ne znaju koliko se izlažu.

BPA se prvi put pojavio u znanstvenoj literaturi 1930-tih kao sintetički estrogen, a upravo je to svojstvo dovelo do raznih kontroverzi. Laboratorijske studije pokazale su da, u pravilnoj dozi, BPA može imitirati hormon, vežući se ne samo za receptore estrogena, već i za ostale srodne receptore. Ipak, oko ove doze još uvijek se vodi znanstvena debata. Velik broj studija koje su izlagale štakore i miševe velikim dozama ove kemikalije, nisu pokazale destruktivne efekte na razvoj reproduktivnog sustava, funkcioniranje i ponašanje. No druge studije na glodavcima pokazuju abnormalnosti i prilikom niskih doza, uključujući one koje su bitno niže nego kod ljudi.

Uzimajući u obzir nesigurnost ove kemikalije, mogli bi ste očekivati da državni regulatori preuzmu mjere opreza. Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA), imala je priliku revidirati sigurnost BPA, no u zadnjem izvješću, objavljenom prošli mjesec, EFSA je zaključila kako "ne postoji nova studija koja bi pozvala na reviziju dnevnih doza." Zbog čega tolerancija? Neke agnecije navode kako, s obzirom da BPA ima vrlo kratak poluživot u ljudskom organizmu, ima malo vremena za cirkulaciju, te nanošenje štete. Ne samo to, nego se vjeruje kako je prosječna izloženost ovoj kemikaliji daleko ispod 100 mikrograma dnevno, što je magnituda koja teško da može premašiti dopuštenu razinu.

Unatoč ovim argumentima, ostaju sumnje u sigurnost Bisfenola A. Radi se o kemikaliji koja ne postoji u prirodi. Ne veže se samo za glavne receptore estrogena, već i za njihove varijacije, te ima anti-androgena svojstva. Većina istraživanja bazirana su na životinjama, a fokus bi se trebao premjestiti na traženje direktnog utjecaja na ljude. Epidemološke studije pokazale su povezanost s kardiovaskularnim bolestima, poremećajem jetrenih enzima, i nedavno, povećanu koncentraciju testosterona kod muškaraca.