Senat Sveučilišta u Zagrebu na današnjoj izvanrednoj sjednici tajnim će glasovanjem odlučivati tko će od trojice predloženika biti novi rektor i u iduće četiri godine kao 82. rektor voditi zagrebačko Sveučilište - najstarije hrvatsko sveučilište u kontinuitetu nastave.

Tako je pred 70 članova senata odluka komu će od trojice predloženika - sadašnjem rektoru Aleksi Bjelišu, dekanu Fakulteta organizacije i informatike u Varaždinu Tihomiru Hunjaku ili dekanu Fakulteta elektrotehnike i računarstva Vedranu Mornaru, dati svoj glas.

Novi rektor trebat će dobiti natpolovičnu većinu glasova članova Senata, odnosno potporu njih 36, a ako se to ne dogodi u prvome krugu glasovanja, slijedit će procedura utvrđena izmjenama i dopunama Statuta Sveučilišta u Zagrebu koje je Senat donio na početku tekuće 2009./2010. akademske godine.

Tim izmjenama i dopunama smanjeno je i biračko tijelo koje odlučuje o rektoru, pa su to sada samo članovi Senata, dok je sadašnjega rektora Aleksu Bjeliša 2006. izabralo biračko tijelo od ukupno 229 članova koje su činili članovi Senata i predstavnici vijeća šest područja. Prošli izbori za rektora razlikuju se od sadašnjih i po tomu što su 2006. predloženici za rektora javno predstavili svoje programe.

Pozornost usmjerena na financije

Bjeliš tako smatra da je strateški interes Sveučilišta uvođenje financiranja iz državnoga proračuna kroz cjelovitu sumu (lump-sum) u punom smislu za što je nužna pretpostavka uvođenje ugovornih odnosa između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Sveučilišta s utanačenim metodom pregovaranja u planiranju proračuna, ugovaranjem proračunskih obveza za razdoblje od orijentaciono tri godine, i preciznom odgovornošću Sveučilišta i njegovih čelnika za ispunjenje ugovornih obveza za što je pak nužan preduvjet okončanje recesijske faze u financiranju Sveučilišta od 2011. nadalje.

Za Hunjaka prijelaz na financiranje Sveučilišta cjelovitom proračunskom stavkom (lump-sum) izvršen je u uvjetima u kojima nije bila ispunjena i ključna pretpostavka za uspjeh - da se svim sastavnicama osigura financiranje na dotadašnjoj razini te manja dodatna sredstva za intervencije u slučaju mogućih problema zbog prijelaza na novi način financiranja. Upozorio je da se dogodilo upravo obrnuto te ocijenio da bi ubuduće bilo kakvo zahvaćanje u povijesno formirane fiksne iznose iz državnoga proračuna izazvalo poremećaje. Po njemu je jedini izlaz za održivi lump-sum da se od mjerodavnoga ministarstva dobiju dodatna sredstva iz kojih bi se ispravile neusklađenosti u uvjetima poslovanja.

Mornar je svjestan da nije jednostavan zadatak upravljanja s 33 sveučilišne sastavnice, po svemu međusobno različite poput onih na zagrebačkome Sveučilištu, a pogotovo u uvjetima kroničnoga nedostatka sredstava i uz proračun u kojemu 85 posto financijskih sredstava odlazi na osobne dohotke, ne ostavljajući ni najmanje mogućnosti za razvoj. Upozorava da je trenutačno stanje financiranja takvo da sastavnice uopće ne mogu preživjeti bez sredstava dobivenih od participacija u školarinama i ističe da će se nastojati izboriti za pokriće stvarnih troškova poslovanja i dosljednu primjenu Pravilnika o financiranju prema kojemu bi se svi objektivni troškovi poslovanja morali pokrivati iz cjelovitoga iznosa (lump-sum).