Djela njemačke autorice i redateljice Angele Shanelec rijetko kada ostavljaju ravnodušnima. Njezini filmovi koji su se do sada pojavljivali na festivalima su redovito dijelili publiku ali su redovito i nagrađivani. Posljednji put 2023. kada je za svoj film "Music" dobila Srebrnog medvjeda za scenarij. Četiri godine prije toga za film "Bila sam kod kuće ali..." Srebrnog medvjeda za režiju.

Najgori film ili remek djelo?

U glavni program ovogodišnjeg Berlinalea uvršten je i njezin najnoviji film "Moja žena plače" ("Meine Frau weint") koji je već nakon prvih projekcija podijelio kritiku. Za neke je to "Najgori film Berlinalea" (Berliner Morgenpost) za druge "Njemačko remek-djelo na Berlinaleu" (Filmkritik). No ono u čemu se većina kritičara slaže, čak i ako izbjegne vrednovati film, je da je Angeli Shanelec ponovno za rukom pošlo snimiti film "izvan kategorija". Do kraja Berlinalea i proglašenja pobjednika je ostalo još malo (21. veljače) a nakon pola festivala, kritičari se još nisu odlučili za jasnog favorita.

Ono po čemu je film "Moja žena plače" zanimljiv za publiku s jugoistoka Europe je činjenica da u njemu glavnu ulogu igra Vladimir Vulević, srpski književnik, redatelj i glumac s berlinskom adresom. To je u trenutku kada filmova produkcija jugoistočne Europe već godinama nema u glavnom programu, već i samo po sebi vijest.

No kako se uopće Vladimir Vulević našao u središtu hermetičnog njemačkog Arthouse svijeta Angele Shanelec? "Proveo sam u njenoj klasi nekoliko godina, tako da mi je i prije ovoga bilo poznato ne samo njena filmografija nego njezin rad", otkriva u razgovoru za DW Vulević koji je prije desetak godina došao u Hamburg na studij režije i završio upravo u klasi redateljice i profesorice Shanelec.

Jezik kao prepreka

Vladimir u filmu glumi glavnu mušku ulogu, upravljača kranskom dizalicom Thomasa, kojemu, dok je na poslu, jave da se njegova supruga Clara nalazi u bolnici. I od tog trenutka se film pretvara u niz monologa koji, iako se odvijaju u prisustvu drugih, nikada ne pretvaraju u dijalog ili razgovor nego u jedan košmar nepovezanih informacija.

Komunikacija je nemoguća a posebnom osjećaju otuđenosti i riječi izgovorenih u prazno doprinosi i činjenica da su oba glavna protagonisti glumci kojima njemački nije materinji jezik.

Vladimir kaže kako je trebalo uložiti mnogo napora da se nauči tekst kojeg je Shanelec napisala, složen, njemački složen, akademski i koji zvuči potpuno izvan konteksta kada ga u svakodnevnom razgovoru izgovara par koji je u latentnom sukobu i kojem taj jezik nije materinji.

"Što se više govori, to se manje dolazi do te osobe s kojom se govori. To je situacija između para koji se voli, koji se možda i dalje voli, ali koji se jednostavno ne uspijeva doseći. I što se više govori, to je manje razumijevanja", kaže Vulević.

Za Vladimira je to pitanje nemogućnosti komunikacije, nemogućnosti da se dopre do sugovornika ne samo pitanja na intimnoj, osobnoj razini nego ima i političku konotaciju osobito ako se u obzir uzme rasprava o migracijama i učenju jezika kao jednom od glavnih instrumenata tzv. integracije.

Ispolitizirani politički festival

I tu dolazimo do obaveznog pitanja Berlinalea kao politički obojenog festivala koji je ove godine zbog možda krivo shvaćene izjave predsjednika ovogodišnjeg žirija i njemačke filmske legende Wima Wendersa, koji je na pitanje o stavu naspram događaja u Gazi rekao kako se film ne bi trebao baviti politikom nego utjecati na politiku i tako navukao na sebe bijes propalestinskih aktivista.

Iako je "Moja žena plače" jedno od apolitičnijih djela na inače politikom i političkim porukama nabijenom festivalu, rasprava oko Wendersa je dospjela i do ekipe ovog filma.

Za Vulevića je ovakvo pitanje na početku jednog filmskog festivala neumjesno. "Razumijem takvo pitanje, ne razumijem nužno da je to prvo pitanje koje se postavlja na filmskom festivalu, jer ovo nije zasjedanje NATO-a u Bruxellsu nego je filmski festival i onda bi bilo prikladno da prvih nekoliko pitanja bude o filmu No istodobno mi ne bi bilo normalno da takva pitanja ne postoje i na filmskom festivalu", zaključuje Vulević.