Prva je trećina protekla u potpunoj dominaciji srpskih vaterpolista, završivši 3-1. Naši su vatepolisti izgledali uspavano i prilično loše su igrali s igračem više. No, druga je trećina donijela promjenu u igri i završila je 4-1 za naše, uz potpunu dominaciju u bazenu.

Doduše, vrijedi primjetiti da je i sreća bila na našoj strani, jer su Srbi pogodili 5 vratnica, a mi dvije. No, Frano Vićan zaključao je svoja vrata, uspješno obranivši nekoliko teških udaraca, a na početku druge četvrtine odgovornost je preuzeo najmlađi reprezentativac Hrvatske Joković s dva uzastopna pogotka iz teških pozicija.

Treća četvrtina bila je repriza druge, s istim rezultatom i jednakom igrom u bazenu. Srbi vrlo teško dolaze u prilike za šut, a kada i dođu lopta obično odsjeda na vratnici nakon Vićanove obrane. Četvrta četvrtina protekla je u rutinskom odrađivanju posla obje reprezentacije, jer je već početkom četvrtine bilo jasno da Srbi nemaju ni najmanje šanse preokrenuti rezultat. Na kraju je utakmica završila 11-8 za naše, nakon tri uzastopna gola Srbije u zadnjih par minuta zbog opuštanja hrvatske reprezentacije.

Cijelu utakmicu pratilo je žestoko navijanje naših navijača na tribinama. Rukometaši su nakon razbijanja Brazila raspoloženo stigli dati podršku vaterpolistima, a tijekom druge četvrtine pridružili su im se i košarkaši, pobjednici nad Rusijom. Dobra atmosfera na tribinama začinjena je stalnim skandiranjem imena strijelaca i pozdrava izborniku Ratku Rudiću.

Tako je i drugi dan kolektivnih sportova s loptom završio potpunim trijumfom svih naših momčadi, što daje nadu da bi žetva medalja mogla biti bogata.