Sjećate li se "Amélie"? Ta bajkovita komedija koja je lansirala Audrey Tatou bila je svojevrsna kruna karijere francuskog redateljskog vunderkinda Jeana-Pierrea Jeuneta čiji su temelji u kultnim filmovima poput apokaliptičnog "Delicatessen" (1991.) i futurističke fantazije "City of Lost Children" (1995.) koje je korežirao sa svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom Marcom Caroom.

Doduše, prije "Amélie", Jeunetov status ponešto je poljuljao četvrti, odnosno prvi neuspjeli nastavak "Aliena", "Alien: Ressurection", no trijumf "Amélie" izbrisao je sve sjene sumnje i pored komercijalnog uspjeha donio mu i Europsku filmsku nagradu. U tom trenutku Jeunet je bio neokrunjeni kralj europskog filma i činilo se da je pred njim velika karijera. Trinaest godina kasnije čini se, međutim, kako je "Amélie" bila ne samo vrhunac već i svojevrstan završetak relevantnog dijela Jeunetove filmografije.

Bivši vunderkind je u međuvremenu snimo tek dva nezapažena filma ("Zaruke su dugo trajale" i "Micmacs"), prošle je godine napunio 60 godina i njegovo ime na špici novoj publici danas ne znači gotovo ništa. A dojam o Jeunetovoj karijeri koja je zapravo jako kratko trajala (od "Delicatessen" do "Amélie" prošlo je tek deset godina) neće promijeniti niti njegov novi, prošlogodišnji film Mali genijalac.

Priča je to o dječaku T.S. Spivetu (Kyle Catlett), znanstveno talentiranom desetogodišnjaku koji sa svojom neobičnom obitelji, ocem koji mašta o dobrim starim kaubojskim vremenima, majkom amaterskom istraživačicom kukaca te sestrom koja se uglavnom zanima natjecanjima za miss, živi na farmi u Montani.

Djetinjstvo mu je obilježeno i tragičnom pogibijom brata blizanca Laytona, koji se ustrijelio puškom tijekom jednog T.S.-ovog "znanstvenog" eksperimenta. To je set-up, a priča filma zapravo počinje nagradom koju Smithsonian institut dodjeljuje malom Spivetu za izum koji je zamalo ravan otkriću perpetuum mobilea, kažem zamalo budući da stvar radi samostalno i neprekidno svega 400 godina. Institut nije svjestan da je nagradu dodijelio desetogodišnjem dječaku, a T.S. to prešućuje roditeljima, doduše nije baš jasno zašto, te bježi od kuće i putuje u Washington kako bi primio nagradu. Epizodično strukturiran, film prati T.S.-ove avanture na putu u prijestolnicu, poput susreta s dobroćudnim lutalicom, bijega od policajca ili pak vožnje u cisterni s vozačem koji skuplja selfieje s autostoperima.

Cijeli tekst o filmu "Mali genijalac" možete pročitati na filmskom portalu Nemilosrdni gadovi.