Filmom 'Čovjek bez prošlosti' u ponedjeljak, 1. ožujka, u zagrebačkom kinu 'Tuškanac' počinje retrospektivni program 'Portreti: Autsajderski svijet Akija Kaurismäkija', u okviru kojega će se prikazati šesnaest filmova tog osebujnog finskog redatelja.

Opsežna retrospektiva koja predstavlja autorov opus od samih početaka do danas otvara se filmom koji je u Cannesu dobio četiri nagrade, njegovo je najtoplije ostvarenje i predstavlja vrhunac zrelosti ne samo dotadašnje, nego i cjelokupne dosadašnje Kaurismakijeve karijere.

U programu su i "Zločin i kazna" (1983.), koji prati mladića zaposlenog u klaonici i jednog naizgled sasvim običnog dana počiniti besmislen zločin, "Druga strana nade" (2017.), ovjenčan Srebrnim medvjedom, o Sirijcu koji je stigao u izbjeglištvo u Finsku, "Calamari Union" (1985.) o 15-orici muškaraca koji se svi osim jednog zovu Frank i koji kreću u potragu za boljim životom te "Hamlet se okreće biznisu" (1987.), gdje je mladi Hamlet smješten u svijet modernog poslovnog okruženja.

Slijede "Djevojka iz tvornica šibica" (1990.), pomaknuta bajka o djevojci koja isfrustrirana kreće u osvetnički pohod, "Ariel" (1988.) o krivo optuženom čovjeku i "Sjenke u raju" (1986), o dobrodušnom smetlaru i blagajnici koje ne prati sreća.

Tu je i "Unajmio sam plaćenog ubojicu" (1990.) o očajnom francuskom emigrantu koji naručuje vlastito ubojstvo, potom "Boemski život" (1992.) smješten u Pariz gdje žive trojica boema, pjesnik, slikar i postmodernistički kompozitor i "Plutajući oblaci" (1996.), još jedna priča o svakodnevnoj borbi bračnog para.

Njegovo međunarodno najpoznatije ostvarenje, kultni "Lenjingradski kauboji idu u Ameriku" (1989.), film je ceste koji prati osmeročlanu  skupinu finskih glazbenika odlaze u Ameriku, u kojem se pojavljuje i Jim Jarmusch,  "Pazi na svoj rubac, Tatjana" (1994.) također se odvija na cesti, s dvojicom prijatelja koji kreću u uzbudljivu vožnju autom, a "Juha" (1999.) je svojevrsna Kaurismakijeva posveta eri nijemoga filma.

Program 10. ožujka zatvaraju filmovi "Le Havre" (2011.), tragikomedija o afričkim izbjeglicama u Francuskoj i "Svjetla u sumraku" (2006.), o noćnom čuvaru čiju svakodnevnu rutinu uzburka pojava fatalne žene sa skrivenim motivima.

Aki Kaurismaki (1957.) režirao je žanrovski različite filmove, od filma ceste i film noira do (post)modernih adaptacija književnih djela, kojima je zajednički prepoznatljiv spoj ironije i empatije te apsurd.  U svim svojim filmovima ujedno je i scenarist i producent, a direktor fotografije mu je gotovo uvijek Timo Salminen.

Pohađao je filmsku školu u Münchenu, a prije osnivanja producentsko-distribucijske kuće Villealfa (naziv je hommage filmu Alphaville Jean-Luc Godarda) sa starijim bratom Mikom Kaurismakijem, radio je kao poštar, perač suđa, filmski kritičar.

Iz "Tuškanca" opisuju njegove filmove kao "mješavinu nordijske sjete i prigušenoga, često crnog humora" i kažu da su ih njegov filmofilski profinjeni minimalizam i iskreno suosjećanje s likovima napravili univerzalno razumljivima i rado gledanima u art-kinima diljem svijeta.

Ovogodišnji program Kaurismakijevih filmova je realiziran uz potporu The Finish Film Foundation i produkcijske tvrtke Sputnik Oy.