Potražnja za kaučukom je velika, vlada manjak te sirovine. Kaučuk se u Europu uvozi iz udaljenih krajeva. Ta je dilema bila i povod ruskim znanstvenicima da već 1931. krenu u potragu za alternativnim rješenjem.

Istraživali su u ogromnim šumskim predjelima Sovjetskog Saveza, ispitali oko tisuću različitih biljnih vrsta kako bi pronašli „zamjenu" za južnoamerički kaučuk (Hevea brasiliensis). I na koncu su rješenje pronašli u kazahstanskoj stepi! Visoku razinu kaučuka otkrili su u korijenu ruskog maslačka (Taraxacum koksaghyz).

Uz pomoć te biljke je tadašnji Sovjetski Savez do 1941. pokrivao oko trećine svojih potreba za kaučukom. S obzirom na to da je tijekom Drugog svjetskog rata vladala nestašica kaučuka, i druge su zemlje, među njima i SAD, Velika Britanija i Njemačka, počele s uzgojem ruskog maslačka za proizvodnju guma.

Nakon rata se normalizirala opskrba s hevea-kaučukom. Navedene zemlje, među njima i Sovjetski Savez, opet su se vratile tradicionalnoj sirovini, zato što je ona bila jeftinija. Danas je zanimanje za maslačkom opet u porastu. Zato što potražnja za kaučukom raste, posebice u industriji autoguma. Upravo ona „proguta" 70% godišnje ponude kaučuka u svijetu.

Velika ovisnost

Oko dvije trećine guma za potrebe svjetskog tržišta se proizvodi od fosilnih goriva poput nafte. Taj sintetički kaučuk je jeftiniji i otporniji od njegovog prirodnog „brata". Ali zato prirodni kaučuk bolje vodi toplinu, bolje i prianja. Autogume se zato proizvodi od mješavine oba ta materijala.

Oko 90 posto prirodnog kaučuka se dobije na plantažama na jugoistoku Azije. Ali se zbog proizvodnje kaučuka krči sve više tropskih šuma. Postoje ekonomski i ekološki razlozi zbog kojih bi industrija autoguma vrlo rado htjela pronaći alternativu.

Ponovno otkrivanje kaučuka

Proteklih se godina u Europi i SAD-u zato pokušalo s ponovnim pokretanjem procesa dobivanja kaučuka iz maslačka. Pokrenut je projekt Taraxagum, to je zajednička inicijativa proizvođača guma Continentala i Instituta Fraunhofer za molekularnu biologiju i primijenjenu ekologiju u Aachenu na zapadu Njemačke.

"Continental je testirao gumu iz maslačka i shvatili su da je materijal u nekim segmentima i bolji od hevea-kaučuka", kaže Dirk Prüfer, biolog koji djeluju u Taraxagum-timu. I Continental i njegov indijsko-nizozemski konkurent Apollo Tyres već su koristili maslačak u proizvodnji guma za bicikle. „Obećavajući" su i rezultati testova s gumama za kamione, tvrdi se iz Continentala.

Ruski maslačak uspijeva i na škrtom tlu, tlu koje je siromašno hranjivim tvarima, tako da njegov uzgoj ne konkurira s klasičnim poljoprivrednim površinama. Prüfer kaže da njegov tim pokušava saznati jesu li za uzgoj maslačka pogodne i neke druge površine, poput bivših industrijskih lokacija - koje su možda i zagađene u znatnijoj mjeri.

Ekološki problemi

Ruski maslačak bi mogao pomoći u tome da proizvodnja guma postane ekološkija. Ali ni on neće promijeniti ništa na činjenici da su automobilske gume štetne za okoliš. Čim se gume nađu na cesti, tijekom vožnje dolazi do minimalne abrazije. Ta mikroplastika se transportira preko zraka i na koncu završava u oceanima. Stručnjaci procjenjuju da se radi o količini od oko 100.000 tona godišnje. A kasnije, kad se gume potroše, one u pravilu završe na odlagalištu smeća.

S obzirom na to da se gume proizvodi uz pomoć raznih sirovina, teško ih je reciklirati. No, da bi maslačak uopće mogao ozbiljnije konkurirati s kaučukom iz Azije, stručnjaci kažu da bi morali osjetno pasti troškovi proizvodnje.