Sedam godina nakon što je Pjesmama s drugog kata dao ćušku kapitalističkom i prevladavajućem estetičkom ukusu, zauzvrat dobivši nagradu kanskog žirija, švedski provokator donosi sljedeću epizodu u svojoj trilogiji o mizeriji ljudske egzistencije.

"Čovjek je čovjeku radost", posve se iskreno naslađuje Roy Andersson, a tu radost naprosto treba podijeliti. Vi živi označava povratak u taj (dobroznani) crnohumorni laboratorij, univerzum ljudskih ljubimaca koji se vrzmaju u svojim ćibama, opterećeni svojom egzistencijom, nezadovoljni, banalni, ali još uvijek, na neki uvrnuti način, nepokolebani.

Na prvu bi se moglo zaključiti da Živi utvrđuju već Pjesmama usvojeno gradivo - ta opet je tu riječ o oronulim individuama u oronulim gradovima koje svoje jadne živote oplakuju u stotinama nijansi sive, uz malo para i puno muzike. Međutim, koliko god da se na površini radilo o Anderssonovom prepoznatljivom vizualnom jeziku, stanoviti pomak od Pjesama postoji te, s obzirom na redateljevu notornu minucioznost, on je vrlo jasno namjeran i, štoviše, od presudne važnosti.

Cijelu preporuku pročitajte na FAK portalu.