Metro-portal.hr

objavljeno 18.12.2010. 20:10:00
KOLAPS NA OBZORU

Američki san – fikcija ili stvarnost?

SAD trenutno ima najgori standard u odnosu na ostale razvijene zemlje zapadnog svijeta - presjek je mišljenja većine američkih blogera

Fotografija vijesti

Kada bi Amerikanci znali kako se doista živi u zapadnoj Europi, Australiji, Novom Zelandu, Kanadi i mnogim dijelovima Azije, uredno bi protestirali na ulicama zahtjevajući bolji život. U stvari, prosječni taksi vozač u Australiji ili Singapuru ima mnogo bolji standard od tipičnog američkog činovnika.

Uzmite u obzir sljedeće: Amerikanci su jedina nacija u razvijenom svijetu bez zdravstvenog osiguranja kojeg imaju svi u zapadnoj Europi, Japanu, Kanadi, Australiji, Singapuru itd. Ako obole, američki građani moraju se boriti s dvije stvari: samom bolesti i strahom od financijskog bankrota. Milijuni Amerikanaca bankrotiraju svake godine zbog medicinskih troškova, a još deseci tisuća umiru zbog toga što nemaju osiguranje. I ne treba vjerovati glasinama kako onima koji plate SAD nudi najbolju moguću medicinsku skrb. Svi koji plate bilo gdje u svijetu dobit će "najbolju" skrb, većini je ipak potrebna samo solidna, pa i nužna skrb.

To je poprilično ironična situacija jer, s obzirom na način života, Amerikanci trebaju dobar zdravstveni sustav više od ičeg na svijetu. Zašto? Počnimo s prehranom koju uglavnom regulira tržište, a ne zakoni. Za nekoliko godina većina hrane koja se proizvede u SAD bit će genetski modificiranog podrijetla. Sam proces genetske modifikacije i nije možda sporan, no tko je voljan vjerovati pohlepnim kompanijama i testirati vlastito zdravlje kao i zdravlje svoje djece? Dalje, zbog velikih količina visokoglukoznog kukuzurnog sirupa kojeg Amerikanci konzumiraju, skoro 1/3 djece rođene u SAD imat će dijagnozu tip 2 dijabetesa.

Nije problem samo hrana već i mnoštvo raznih lijekova koje Amerikanci koriste. S prehranom od koje se razboljevaju, te zdravstvenim sustavom koji se trudi da tako i ostane, ono što ljudima ponekad pomaže jest godišnji odmor. Nažalost ni to nije opcija. Čak i ako prosječni američki građanin skupi novac da negdje otputuje, prije nego što osjeti draži i atmosferu tog mjesta, već će se morati vratiti. Zašto? Evo broja slobodnih dana u drugim razvijenim zemljama i SAD-u.

Finska: 44
Italija: 42
Francuska: 39
Njemačka: 35
UK: 25
Japan: 18
SAD: 12

To zapravno nije iznenađenje jer se Amerika nikad nije bitno udaljila od robovlasničkog/plantažnog modela rada, a bilo koji pravi radnički pokret brutalno je ugušen. Osim ako niste dio tajkunske klase, opcije su vam prilično sužene na puko preživljavanje u sektoru usluga. Najbolje čemu se možete nadati jest stjecanje diplome te služenju sustava unutar srednje klase. Kompanije se uglavnom ne brinu za radnike, te ih vrlo rado zamjenjuju za jeftiniju radnu snagu.

U većini zemalja visoko obrazovanje je besplatno ili poprilično subvencionirano od strane države. U SAD-u vas sveučilišna diploma može koštati i preko 100,000 dolara. Ako ste dovoljno sretni, možda ćete moći dobiti kredit pomoću kojeg ćete otplatiti školovanje, a zatim cijeli radni vijek potrošiti na vraćanje kredita - dobrodošli u američki svijet dužničkog ropstva.

Amerika stvara iluziju velikog bogatstva zbog nagomilavanja materijalnih dobara, no tko ih doista posjeduje? Prosječni Amerikanac siromašniji je od najsiromašnijeg stanovnika geta u Manili, jer ovaj bar nema dugova.

Sve ovo nameće pitanje: Zašto bi netko želio ovo trpiti? Pitajte bilo kojeg Amera i dobit ćete isti odgovor: Amerika je najslobodnija zemlja na svijetu. Ako vjerujete u ovo, eto vam još loših vijesti - Amerika je zapravo među najmanje slobodnim zemljama na svijetu.

Mokraća se testira, e-mailovi i telefonski pozivi se motre, medicinski dosjei se stavljaju na uvid itd. A to je samo fizička sloboda. Mentalna je doista potisnuta strahovima od gubitka posla, korupcijom, beskućništvom i nasilnim zločinima.

No ovo ide dublje od samog pitanja preživljavanja. Činjenica je da Amerikanci nisu slobodni jer im je zemlju preuzela i okupirala druga vlada u sjeni. Skoro 70 posto prihoda od poreza odlazi u Pentagon, te je on kao takav prava vlada SAD-a. Nema se izbora: tako je organiziran socijalno-ekonomski sustav da se podupire vojska.

Postoje jedina dva moguća scenarija s kojima će se SAD suočiti, a niti jedan nije lijep. Najbolji slučaj je sporo ali sigurno propadanje ekonomije - u principu nastavak onoga što se događa posljednjih 20 godina.

Plaće će padati, nezaposlenost će rasti, medicinska i ostala socijalna davanja će biti smanjena, a nejednakost među bogatima i siromašnima će umaći kontroli sve dok Amerika ne počne nalikovati Meksiku ili Filipinima.

Jednako moguć je nagli kolaps, vjerojatno uzrokovan rapidnim skokom dolara od strane nacija kreditora poput Kine, Japana, Koreje i i članica OPEC-a. Jednaka mogućnost bila bi nepodmirenje ogromnih dugova koji pritišću američku vladu.

Samo jedan pogled na američki proračun pojašnjava stvari: vladini troškovi naglo rastu, a prihod od poreza pada. Ako se bilo koji od navedenih scenarija ostvari, trenutna recesija bit će poput šetnje u parku naspram onoga što slijedi.

18.12.2010. 20:10:00
http://metro-portal.hr/americki-san-fikcija-ili-stvarnost/52896/