Jednog prohladnog petka ujutro 1958. godine, na tisuće Britanaca krenulo je u prosvjedni antinuklearni marš od Trafalgar Squarea do 70 kilometara udaljene tvornice oružja u Aldermastonu. Među njima je bio i dizajner Gerald Holtom, koji je nekoliko dana ranije shvatio da će prosvjed protiv nuklearnog naoružanja postići veći efekt kada bi bio vizualno prepoznatljiv.

Holtom je u prvi tren zamislio da prosvjednici koriste motiv kršćanskog križa, no na kraju je spojio slova N (nuclear) i D (disarmament) iz zastavne signalizacije i spojio ih kružnicom koja simbolizira Zemlju.

Pedeset godina kasnije, u vremenu kada je svijet prepun ratnih zona, kriznih žarišta i straha od terorizma, znak ‘peace’, internacionalni simbol mira, prešao je evoluciju od najpoznatijeg protestnog simbola do komercijalnog suvenira na odjeći, nakitu, plakatima...

Put do slave čuvenog simbola mira znatno se ubrzao kada je ‘peace’ prešao Atlantik, odnosno kada su znak prosvjednika iz Aldermastona u SAD-u prihvatili Pokret za civilna prava, prosvjednici protiv rata u Vijetnamu i zeleni aktivisti.

Skupine kojima je prosvjedni ‘peace’ ugrožavao položaje, bili to vlastodršci ili vlasnici kompanija, pokušale su na sve načine diskreditirati one koji ga slave. Tako je početkom šezdesetih simbol u dijelu američkih medija proglašavan sotonističkim i komunističkim, a kad ga je prigrlio hipi-pokret, tada je posprdno nazivan ‘otiskom kokošjeg stopala’.

- Što se promijenilo u zadnjih pedeset godina? Ratovi se nastavljaju, a broj nuklearnih sila se povećao. Ipak, ljudi se nisu istrijebili. Mislim da je znak ‘peace’ i sve poruke koje su u njegovo ime izvikivane, tijekom godina podigao svijest ljudi - kazao je američki pacifist Ken Kolsbun, autor knjige o pedesetom rođendanu simbola mira.