Dvojbi nema, e-knjige su tu i ne idu nikuda te nema sumnje da su digitalne knjige nasljednik klasičnih, piše časopis Wired. Iako je na tržište izašao tek prije 3 i pol godine, Kindle je zaslužan što Amazon danas prodaje više digitalnih knjiga nego što se prodaje svih papirnatih knjiga zajedno.

Međutim, pored svih koristi koje e-knjige nesumnjivo donose, ne možemo (još) tvrditi da su tvorci digitalnih knjiga uspjeli u svojoj prvotnoj namjeri da "natjeraju" svijet da potpuno zaboravi na papirnate knjige. Pokušali smo navesti nekoliko razloga za to, a niti jedan od njih nema veze sa glupostima poput "Osjećaj papira pod prstima nezamjenjiv je dio čitačkog iskustva" i sličnim argumentima, kakve često koriste protivnici digitalizacije knjiga. Pa krenimo:

1)      Nepročitana e-knjiga nije neprestani podsjetnik da ju moramo pročitati do kraja

 U veljači 2011., Jenna Wortham, urednica tehnoloških vijesti New York Timesa, na svom je blogu trijumfalno objavila da je napokon do kraja pročitala svoju prvu e-knjigu. Iako je teško za povjerovati da je osobi koja se tako dobro razumje u tehnologiju trebalo toliko vremena za to, Jenna je ponudila odlično objašnjenje; jednostavno je zaboravljala nastaviti tamo gdje je prethodno stala s čitanjem. „Čarolija" zaborava bila je toliko jaka da ju je jedino snaga novogodišnje odluke mogla razbiti.

Jednostavno rečeno, e-knjige vas ne „bodu" u oči, a ne postoje čak ni u vašem perifernom vidu. Ne izazivaju vas da završite ono što ste započeli i nisu neprestani sramotni podsjetnik na vaše loše čitalačke navike.

2)      Ne možete držati sve vaše knjige na jednom mjestu

Knjige posložene na vašoj polici nije briga u kojoj ste ih trgovini kupili. Na tabletima i smartphonima, međutim, „police" su podijeljene aplikacijom - ne možete vidjeti sve e-knjige koje ste kupili na jednom mjestu, ako su kupljene u različitim trgovinama.

Isto tako, ukoliko posjedujete e-čitač, automatski ste ograničeni na kupnju samo onih knjiga koje se prodaju u trgovini tvrtke čiji čitač posjedujete.

U digitalnom okruženju, nakon što otvorimo ogroman popis e-knjiga i taknemo prstom na onu koju smo izabrali, lako je zaboraviti koje sve e-knjige posjedujemo. S druge strane, knjige na policu slažemo redoslijedom koji nama odgovara i u svakom trenutku lako možemo vidjeti ostale knjige koje imamo.

3)      Pisanje fusnota i črčkarija po rubovima

Ponekad jednostavno nije dovoljno da samo označimo nešto u tekstu kojeg čitamo. Strastveni čitatelj povremeno želi i zapisati dobru ideju koju je dobio čitanjem nečega ili nesuvislo šarati po rubovima knjige ili novina.

Iako to možda nije uvijek dobra ideja, posebno kada se radi o skupljim knjigama, e-čitači ni ne nude ništa slično u svojim aplikacijama. Svatko od nas je barem jednom napisao nešto u knjizi koju smo posudili u knjižnici, pa makar to bio i kratki opis naših karakternih osobina popraćen telefonskim brojem ili možda prosta poruka upućena kolegi iz razreda ili posla.

4)      E-knjige djeluju kao potrošna roba, ali svakako im cijena nije takva

Mnogim je ljudima još uvijek teško shvatiti zašto su im cijene često 100 i više kuna, kad nabavka e-knjige zapravo više djeluje kao posudba a ne kupnja. Pored toga, e-knjige se ne mogu posuđivati prijateljima, donirati knjižnicama niti preprodavati.

Kako opravdati relativno paprenu cijenu za hrpu digitalnih jedinica i nula koju ćemo pročitati i spremiti u memoriju, a pritom kasnije nećemo imati zadovoljstvo punih polica s kojima se možemo hvaliti drugima? Ovo nas pitanje dovodi do konačnog razloga..

5)      E-knjige se ne mogu koristiti za unutarnje uređenje

Iako će mnogi zakolutati očima na ovaj naizgled plitak argument, razmislite; nije li raspored knjiga po vašoj polici i prostoru u kojem živite zapravo idealan način da kažete drugim ljudima nešto o sebi bez puno riječi?

Možda se radi samo o taštini, ali način na koji slažemo i odabiremo knjige za obogaćivanje životnog prostora puno govori o tome što želimo da svijet misli o nama.

Malo vam koji predmet u kući može biti tako dobar razbijač leda i izgovor za početak zanimljivog razgovora. S druge strane, nitko ne može čuti vapaje zaboravljenih e-knjiga koje ste zaključali u tamnici vašeg digitalnog čitača.

Niti jedan novi medij ne ubija svog prethodnika, već ga samo s vremenom zasjenjuje. Ljudi još uvijek vole slušati radio iako su ga odavno mogućnostima zasjenili filmovi, televizija i Internet. Zbog tog razloga bilo bi glupo predviđati tako skoru propast klasičnih knjiga pred naletom njihovih elektroničkih inačica, budući da i jedne i druge imaju svoje prednosti i mane. Ako želite najbolje (ili najgore) od oba svijeta, za početak jednostavno nabavljajte obje.